U prvim danima mjeseca Ramazana 208. godine po Hidžri, ovaj svijet je napustila jedna od najuglednijih žena iz roda Ehli-bejta, hazreti Nefisa-hatun, poznata po svojoj asketskoj pobožnosti i dubokoj bogobojaznosti.[1]
Porijeklo i porodica
Hazreti Nefisa je kćerka Hasana b. Zejda, koji je unuk Imama Hasana Mudžtebe, a.s. Njena loza je direktno povezana s Imamom Alijem i Fatimom, a.s., a preko majčine strane bila je povezana i s herojem Kerbele, hazreti Abbasom, a.s.
Bila je supruga Ishaka el-Mu’temena, sina Imama Džafera Sadika, a.s., što dodatno naglašava njenu visoku poziciju unutar porodice Poslanika, s.a.v.a.[2]
Priprema za vječnost
O njenoj predanosti Bogu najbolje govori podatak da je još za života sebi iskopala mezar u kojem je svakodnevno obavljala namaz i u kojoj je, prema predajama, proučila cijeli Kur’an nekoliko puta. Njen život u Egiptu bio je ispunjen pomaganjem siromašnima i podučavanjem vjeri, zbog čega je narod Kaira i danas neizmjerno voli.
Posljednji trenuci i ramazanski post
Njena bolest počela je u mjesecu Redžebu, a stanje se pogoršalo dolaskom mjeseca Ramazana. U noći uoči njene smrti, dok je bila u stanju teškog iscrpljenja postom, ljekari su je savjetovali da prekine post kako bi ojačala organizam. Hazreti Nefisa je na to odgovorila riječima koje odjekuju kroz historiju: “Čudno li je to! Trideset godina sam molila Gospodara da me usmrti dok postim, pa zar da sada, kada mi se molba ispunjava, prekinem post?”
Počela je učiti suru El-En‘ām, a kada je stigla do ajeta: “Njima pripada Kuća mira kod Gospodara njihova…”[3], njena plemenita duša je napustila ovozemaljski svijet.
Blagoslov u Kairu
Njen suprug Ishak stigao je iz Medine s namjerom da njeno tijelo prenese u Džennetul Bekī‘ kod njenih časnih predaka. Međutim, stanovnici Egipta su ga molili da je ostavi među njima, vjerujući da je njeno prisustvo blagoslov za njihovu zemlju. Ishak je u snu vidio Allahovog Poslanika, s.a.v.a., koji mu je kazao: “Ne odbijaj molbu naroda Egipta, jer će Allah, zbog Nefise, spuštati Svoju milost i bereket na njih.”[4]
Ukopana je na mjestu gdje se i danas nalazi njeno poznato turbe u Kairu, mjesto koje je stoljećima utočište onima čija srca traže mir i gdje se, kako narodna predaja kaže, dove ne odbijaju.
[1] Zendegi-je sejjede Nafīse, str. 43.
[2] Vekā‘iuš-šuhūr, str. 187.
[3] El-En‘ām (6), 127.
[4] Muntehabut-tevārīh, str. 195.
