U prvoj godini po Hidžri, dvanaestog dana blagoslovljenog mjeseca Ramazana, Allahov Poslanik, s.a.v.a., povukao je jedan od najznačajnijih poteza u učvršćivanju muslimanskog jedinstva – uspostavio je Ugovor o bratstvu među svojim ashabima.
Stvaranje neraskidivih veza
Nakon preseljenja u Medinu, bilo je nužno povezati Muhadžire (one koji su doselili iz Mekke) i Ensarije (domaćine iz Medine). Poslanik, s.a.v.a., je pozvao ashabe i počeo ih spajati u parove, čineći ih braćom po vjeri. Ovaj čin nije bio samo formalan; on je podrazumijevao međusobno potpomaganje, dijeljenje imetka i istinsku solidarnost koja je nadilazila plemenske i rodbinske veze.
Ti si moj brat na oba svijeta
Dok su ashabi bivali spojeni u bratske parove, Imam Ali, a.s., je ostao posljednji. Prema predajama, prišao je Poslaniku, s.a.v.a., sa suzama u očima i upitao: “O Allahov Poslaniče, sve si ashabe pobratio, a ko je moj brat?” – Poslanik, s.a.v.a., mu je tada pred svima odgovorio riječima koje su ostale trajno zapisane u historiji: “Ti si moj brat na ovom i na onom svijetu!”
Značaj ovog čina
Ovaj događaj nosi duboke poruke:
- Jednakost; islam briše granice porijekla i bogatstva, spajajući ljude na osnovu zajedničkog cilja i vjere.
- Jedinstvenost Imama Alija, a.s.; odabirom Imama Alija za svog brata, Poslanik, s.a.v.a., je ukazao na to da mu niko drugi po vrlinama i stepenu bliskosti nije ravan. Ako je Poslanik, s.a.v.a., bio vrhunac ljudskog savršenstva, onda je njegov brat onaj koji mu je najsličniji u duhu i znanju.
- Harmonija; ovaj savez je postao temelj stabilne i složne zajednice u Medini, sposobne da se odupre svim budućim iskušenjima.[1]
[1] El-Vekā’i‘ vel havādis, sv. 1, str. 112; Fejdul ‘allām, str. 31; Takvīmul muhsinīn, str. 14.
