Na dan, 15. Ramazana 60. godine po Hidžri, dok je opasnost nad Ehli-bejtom rasla, Imam Husejn, a.s., donosi sudbonosnu odluku. Kao odgovor na hiljade pisama koja su stigla iz Kufe, on šalje svog rođaka i najpouzdanijeg saradnika, hazreti Muslima ibn ‘Akīla, kao svog zvaničnog izaslanika.
Pismo narodu Kufe
Uz Muslima, Imam je poslao pismo stanovnicima Kufe, u kojem je jasno definisao ko je Muslim i kakva je njegova uloga. U pismu je stajalo: “Šaljem vam svog brata, sina mog amidže i osobu u koju imam potpuno povjerenje iz svoje porodice – Muslima ibn ‘Akīla. Ako mi on potvrdi da su vaša srca i namjere jedinstveni, kao što ste napisali u pismima, ubrzo ću vam i sam doći, ako Bog da.”
Značaj ovog kretanja
Muslimov polazak iz Mekke ka Kufi nije bio samo diplomatski put. Bio je to ispit vjernosti za narod Kufe i početak lanca događaja koji će dovesti do tragedije na Kerbeli. Muslim ibn ‘Akīla je ovim činom postao simbol žrtvovanja i ‘ambasador’ čija je sudbina ostala vječno vezana za vjernost Imamu svog vremena.[1]
[1] Fejdul ‘allām, str. 35.
