Uvod u mevlud

Na početku želim Bogu zahvalit’
što odlučih ovaj Mevlud sastavit’.

O tome sam uvijek ja razmišljao,
napisati Mevlud sam poželio!

Sada mi se ostvarila zamis’o,
ukratko sam o Resulu napis’o.

Ko ga htjedne učiti i slušati,
on će mnogo o Resulu saznati!

Niko neće ovaj Mevlud učiti,
a da neće bistre suze pustiti.

Jer život je težak bio Resulov,
zato što je on poslanik Allahov.

Radi njega svi mi Mevlud učimo,
da Resulu, svi salavat šaljemo.

Ko god život Pejgamberov prouči,
vel’ku mudrost on će tad da dokuči.

Draga braćo, ovaj Mevlud učite
i pisca se hajir dovom sjetite!

Ovaj Mevlud od mene vam amanet,
Nek’ vam Dragi Allah dade selamet!

Svemogućeg Allaha vi vjerujte,
Muhammeda pejgambera slijedite!

Riječ -šehadet, vi od srca učite
i Allaha tekbirom veličajte!

Na Resula donesite salavat,
Allah će vas Džennetima darovat’.

اَللَّهُمَّ صَلِّ عَلَى سَيِّدِنَا مُحَمَّدٍ وَ عَلَى آلِ سَيِّدِنَا مُحَمَّد

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Koristi mevluda

عَلَى رَسُولِنَا صَلَوَات

Dragi Bože, uputi nas u vjeru,
da učimo mevlud Tvom Pejgamberu.

Mevlud uči svaki dobar musliman,
da učvrsti od Allaha svoj iman.

Zato svako neka mevlud prouči,
koji želi da murade dokuči.

Allah će ga i Pejgamber voljeti,
a meleki za njeg’ će se moliti.

Učeć’ mevlud vjerom srca punimo,
svoju dušu od grijeha čistimo.

Mevlud treba draga srca učiti,
a sevab je, brate ga i slušati.

Allahovo zadovoljstvo tražimo,
i šefa’at Pejgamberov molimo!

O Allahu i Džennetu razmišljat’
pa će nama svako dobro Allah dat’.

Ko god želi u Džennetu da bude,
neka uči i nek čini mevlude!

Muhammedu donesimo salavat,
tako ćemo zaslužiti šefa’at.

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Arapi prije Poslanika

U šestome po Isau stoljeću,
u kipove vjerovali tada su.

Svaka kuća imala je svog kipa,
to je bila, baš, grehota velika.

Sva božanstva njihova su tad bila:
Lat, Uzat, Hubel i Najila.

Te kumire pravili su od blata,
činiše to Allahu zbog inata.

Tristo šes’et u Ka’bu su smjestili,
i njima su svi žrtve prinosili.

I druge su poroke tad’ činili,
kockali se i alkohol trošili.

Žensku djecu svoju su ubijali,
o tom gr’jehu malo su razmišljali.

Krivovjerstvo i pokvarenost vladaše,
među kojim i zinaluk bijaše.

Sotona je sav taj narod zaveo,
s pravog puta daleko ga odveo.

Malo ljudi bi od ovog naroda,
što potraži sebi spasa od Boga.

Ti se ljudi hanifima tad’ zvaše,
po pustinjskim pećinama iđaše.

Molili su od Allaha za sve spas,
“Pošalji nam poslanika izmeđ’ nas!

Koji će nas pravoj vjeri vratiti,
čovječanstvo od zabluda spasiti.”

Njihovoj je molbi udovoljeno
i brzo je došlo d’jete voljeno.

Dragom Bogu vazda se mi molimo,
a Resulu salavate šaljimo!

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Pristup

بِسْمِ اللهِ الرَّحْمَنِ الرَّحِيمِ

Dobar pos’o treba počet s Bismillah,
pa će nama onda pomoć’ Hakk Allah!

Dragog Boga trebamo se sjećati,
Uzvišeno Ime Mu veličati.

Ko nauči Allaha dozivati,
Allah će se njemu odazivati.

Od Allaha pomoć treba tražiti
i na svemu Njemu se zahvaliti.

Samo onaj ko Allaha vjeruje,
taj se Njemu od srca zahvaljuje.

Allahovi veliki su nimeti,
na kojim se moramo zahvaliti.

Od svog dobra što je Allah nam’ dao,
najveće je Kur’an, što je poslao.

Cjelom svijetu Allah se smilov’o,
Muhammeda-resula je poslao.

Sve istine kur’anske on objasni,
pa trebamo njemu da smo odani.

Posljednji je on Allahov Poslanik,
kod Allaha on je nama zastupnik.

Bješe mnogo Allahovih v’jesnika,
od Adema do našeg Pejgambera.

Svi oni su slati svome narodu,
a Muhammed – poslanik je svijetu.

Svakog od njih trebamo mi vjerovat’,
a najviše Muhammeda poštivat’.

I Allah je Muhammeda volio,
radi njega ovaj svijet stvorio.

Uz Allaha pejgambersko ime je
zadovoljan Allah nek’ je sa njime!

Musanifu, selam mi poručimo,
a Fatihu umrlim proučimo! (El-Fatiha)

Loza Alejhis-selamova

Po Isau u šestome stoljeću,
Dragi Allah, obradova grad Mekku.

Darov’o joj velikoga čovjeka,
preko njega, vjeru pravu u Boga.

Koja ide od Adema – poslanika Božijeg
i Halila prijatelja najdražeg.

Preko Musaa i Isaa dragoga,
pa do našeg Muhammeda miloga.

On potječe iz uglednog plemena,
uglednije mekkanskih Kurejšija.

Potomak je Ismail pejgambera,
koga Allah sa kurbanom sačuva.

Dragi Allah stvorio je Adema,
prije njega On stvori Muhammeda.

Radi njega Allah stvori sav svijet
i posla ga svijetu kao Svoj rahmet.

Za sve ove poslanike, po jedan
proučimo, draga braćo, salavat!

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Začeće Alejhis-selamovo

Abdul Muttalib, ugledni Mekkelija,
prvak bješe plemena Kurejšija.

Od sinova koje je on imao,
najviše je Abdullaha volio.

U kurban ga trebao da žrtvuje,
sa sto deva zatim ga otkupljuje.

Kad je uz’o devetn’estu godinu,
on oženi plemenitu Aminu.

Bi Abdullah, drag i dobar u svemu,
sebi nađe ravnu, lijepu Aminu.

Allahovom voljom su se vjenčali,
Pejgamberu roditelji postali.

Amina je draga odmah zan’jela,
al’ tu radost nije mužu kazala.

Jer Abdullah morao je u Šam poć’
slutila je da joj više neće doć’!

Amina je Abdullaha čekala,
da mu kaže da je trudna postala.

Želja joj se ne ispuni ta duga,
već je snađe vel’ka žalost i tuga.

U Jesribu, na dva mjeseca prije,
Aminina poroda on umrije.

Njemu će se Dragi Allah smilovat’,
Pejgamberu mi učimo salavat!

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Rođenje Alejhis-selamovo

عَلَى رَسُولِنَا صَلَوَات

Kad Amina posta dj’etom hamila,
mnogo se je tad ona veselila.

Koliko se radovala djetetu,
najsretnija ona b’ješe na sv’jetu.

Brojila je sedmice i mjesece,
čini joj se da se vr’jeme ne kreće.

Od trudnoće ona nije patila,
na porod je vazda mlada mislila.

Prvo d’jete, strah je zato imala,
o porodu mnogo se je brinula.

Kad joj dođe kraj devetog mjeseca,
obuze je vel’ka mis’o i sreća.

U tom stanju dođe vrijeme da rodi,
da se čudo ovog svijeta dogodi.

To se desi dvanaestog rebi’a,
u proljeće dvadesetog aprila.

Po Isau te godine radosne,
petstotina sedamdeset i prve.

Ta noć b’ješe uoči ponedjeljka,
kada su se zbila čuda velika.

Pred svoj porod Amina je pričala,
da je riječi od meleka tad čula:

“O Amina, nemoj se ti plašiti,
ove noći ti ćeš sina roditi.

Muhammed će njemu ime, znaj biti,
cijeli svijet, to će ime hvaliti.

Budi i ti sretna sada Amina,
jer ćeš rodit’ najčasnijeg ti sina.”

Amina je i ovo kazivala:
“Pred svoj porod muka nisam imala.

Cjele noći samo mi se drijemalo,
zbog vrućine malo mi se žeđalo.

Došle su mi iz Dženneta hurije,
i učile kod mene ilahije.

Jedna me je hurija napojila,
slatkom vodom sa Havzi i Kevsera.

Noć je bila sv’jetla kao da je dan,
a mene je obuzeo vel’ki san.

Sva nebesa u sjaju su gorjela,
sva se Mekka od tekbira horila.

TEKBIR

K’o iza sna naglo sam se prenula,
na šiltetu sjedeći sam vidjela.

Moja soba sva je dibom zastrta,
a ja c’jela b’jelim velom prekrita.

Lijepa stasa djevojke mi dođoše,
sve u halku oko mene sjedoše.

Zikr čine Allaha veličaju,
Muhammed, ime mnogo spominju.

Miris amber sa svih strana dolazi,
zora blizu, noć već blaga prolazi.

Ugodnost sam ja u t’jelo dobila,
prije nego što sam sina rodila.

tada sam kroz svoj prozor gledala
sve se klanja Rabbu, ja sam vidjela.

Tad još vidjeh tri meleka siđoše,
u rukama svaki bajrak držaše.

Jedan bajrak postaviše na Mašrik,
drugi bajrak odnesoše na Magrib.

Treći bajrak postaviše na Kabu,
sve to gledam, moj veliki Allahu!

U tom času b’jela ptica doletje,
strah poroda, tad od mene nestade.

Tad me nešto podiže sa šilteta,
u tom trenu čuh ja glasić djeteta!

(USTAJANJE NA NOGE)

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Dobrodošlica Poslaniku

Amina je majka dragog djeteta,
najvećeg sina ovog svijeta.

Dođe Ahmed na dun’jaluk Božiji,
on je Bogu i svakome najdraži.

Dođe Resul zadnji Bož’ji Poslanik
naš Pejgamber i Allahov Miljenik.

Dođe svjetlo, od Allaha časni nur,
zasja sunce i obasja sav azur.

Potvrdi se Isaova najava:
“Sa Ahmedom doće nova Objava!”

O Allahu, Svemogući, hvala Ti,
kad si dao Muhammeda nama Ti.

Čekao je njega dugo ovaj svijet,
da im dođe Tvoje dobro i rahmet.

Radosni smo što imamo Ahmeda,
dobro doš’o, o Muhammed-Enbija!

Ponosni smo što te sada imamo,
za Ahiret sad se ne sikiramo.

Ti ćeš za nas Allahu se moliti,
i šefa’at za svoj Ummet tražiti.

Zato tebe slijedimo i slušamo,
salavate i mevlude učimo.

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Alejhis-selamovom rođenju sve se veselilo

Kad Amina majka rodi svog sina,
od sreće je i od nura blistala.

Cjeli svemir u veselju klic’o je,
jer Božiji odabranik doš’o je.

Sve je živo Muhammeda hvalilo,
i Allahu na tom se zahvalilo.

Meleki su radosno svi učili,
sretnoj majci oni su čestitali.

I hurije ljepotice džennetske,
učile su mnogo tad’ ilahije.

Šta je draga Amina sve vidjela,
o svom sinu i ovo je pričala:

“Tek što mi se dijete rodilo,
u nebo je mnogo tada gledalo.

Usnama je neprestano micalo
i Zikr je svom Allahu činilo.

Lice mu se svo od nura sjajilo,
a s mog lica tog je svjetla nestalo.

Kada vidjeh da sam majka svjetla tog,
zagrlih ga i poljubih voljenog.

Od radosti hoću da se izgubim,
na toj sreći Allahu se zahvalim.”

Veliki je rahmet što ga imamo,
salavate Pejgamberu šaljimo!

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Događaji za vrijeme rođenja Alejhis-selamova

Kad se d’jete Aminino rodilo,
mnogo čuda tada se dogodilo.

U Perziji u Istahr-Abadu,
vel’ku vatru tada oni imadu.

Za božanstvo oni su je držali,
toj su vatri svi redom se klanjali.

Kad se majka Amina porodila,
te večeri vatra se ugasila.

U Medain Kisrov dvorac sruši se,
svijet tada, svemu tome čudi se.

Iste noći popadaše kipovi,
što su bili postavljeni u Kabi.

Kad je Resul na dun’jaluk došao,
djed je njegov kod Kabe se našao.

Kad je vijest dobio za unuče
 od radosti kad mu srce ne puče.

Brzo ode svojoj snahi Amini,
na čelu joj više nura ne vidi.

A kad uze unuka Muhammeda,
vidje da je nur prešao na njega.

S poštovanjem svog unuka ponese,
tri put’ njega oko Kabe obnese.

Na tom daru on se Bogu zahvali,
i unuka svoga dragog zagrli.

Zatim kući Muhammeda on vrati,
svima reče: “Trebate ga paziti!”

Pa čestita tada snahi Amini,
što nju Allah obradova Jedini.

Zakla kurban u čast svoga unuka,
pozva gozbu uglednijih prvaka.

Na veselju tome tada dobri djed,
nadje ime svom unuku Muhammed!

On će don’jet čovječanstvu vel'ki spas
obradova Dragi Allah, sviju nas.

Njemu braćo salavate učimo
i njegove sunnete mi vršimo!

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Muhammed Alejhis-selam od rođenja do Objave

U Mekki su bili ljudi veseli,
kad su vijest Amininu dočuli.

Svi su oni dugo tad govorili,
o čudima, što su se dogodili.

Svi rekoše: “Novi v’jek je nastao,
a Muhammed uz majku je rastao.

Kad je pune dv’je godine imao,
djed ga njegov tad na selo poslao.

Kod Halime, gdje je sretan on bio,
četiri je godine on proveo.

Kad se njemu jedno čudo dogodi,
Halima ga tad Amini povrati.

Amini je rekla tada sve ovo:
“Allah Dragi Sadr je nad njim proveo.

Ja sam tada strah veliki imala,
zato sam ga ja Amina dovela.”

Muhammed je tada dječak postao,
sa majkom je on u Jesrib pošao.

Amina je išla svojoj rodbini,
i da mezar Abdullahov posjeti.

Kad je bila kod kabura Amina,
zaplakala i uzdahla od srca.

Muhammed je pita: “Majko, šta ti je,
u mezaru ovom majko, ko ti je?”

“Muhammede, reći ću ti, sine moj,
u mezaru ovom leži babo tvoj!”

Kad je čuo, to od svoje majčice,
suze su mu poletjele niz lice.

Kad to vidje, draga mati Amina,
pomilova i zagrli svog sina:

“Dragi sine, nemoj plakat’ mnogo ti
i ja ću ti brzo, sine umrijeti.”

Malo prođe iza toga vremena,
kad preseli i hazreti Amina.

Muhammed je tad za majkom plakao,
vrele suze od srca otkidao.

Imao je tugu tada veliku,
izgubio oca, a sad i majku.

A bila je vel’ka žalost njemu tad’,
jer siroče on ostade, vrlo mlad.

Tada ga je prihvatio njegov djed,
sa kojim je bio sretan Muhammed.

A kad umr’je njegov dedo voljeni,
amidža ga Ebu Talib prihvati.

Gledao ga i pazio previše,
volio ga od sve djece najviše!

Živio je s njim sedamn’est godina,
dok ne dođe Hatidžina ponuda.

U dvadesetpetoj godini se oženi,
sa Hatidžom, više djece izrodi.

Najdraža je bila njemu Fatima,
koja ga je najviše i voljela.

Kad je Ka’bu trebalo prezidati,
zbog poplave, koja Mekku zadesi.

Muhammed je na tom poslu radio
i Hadžerul-esved je ugradio.

I tada je El-Eminom postao,
poglavare Mekke on je smirio.

Kad bijaše u četerestoj godini,
čudni znaci njemu su se dogodili.

To su bili znaci pejgamberluka,
išao je u pećinu tad Hira.

Tu je puno ibadete činio,
sve dok nije Objavu on primio.

TEKBIR

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Vahj – Objava

U pećini Hira, šta se dogodi?
kada Allah Riječi Svoje objavi.

Muhammed se Dragom Bogu molio
i melek je Džebrail mu došao.

Rekao mu: “Ti si Bož’ji poslanik,
a ja Džibril, Allahov sam vijesnik.

Došao sam da te vjeri podučim
i Allahov Emer da ti poručim.

Uči Kur’an u ime tvog Allaha,
Božija je to posljednja Objava.”

Muhammed je sav u nuru gorio,
Džebrailov glas se Hirom horio!

Kada Resul sve te riječi razumi,
odmah usta, kući svojoj požuri.

U kući ga tad Hatidža presrela

i na njemu čudan znak primjetila.

Reče njojzi: “O Hatidža voljena,
snašla me je briga sada golema.

Postao sam ja poslanik svijeta,
da pozivam ja u vjeru Ummeta.”

Kad te riječi Hatidža je dočula,
odmah islam od Resula primila.

Ramazan je blagi mjesec tad bio,
kad je Allah Kur’an slati počeo.

Stanje Mekke bilo je tad najteže,
Resul pozva prvo svoje najbliže.

Kad je Allah naredio Resulu,
da poziva narod javno u vjeru.

Vjernika je tada bilo četeres’
pogodi to mušrike k’o zemljotres.

Brzinom se poče Islam širiti,
to mušrici ne mogaše gledati.

Čut ne htješe o Jednome Allahu,
kipovima svojima se klanjahu.

Rad’ kipova mu’mine su mrzili,
neke od njih na suncu su pržili.

Mušrici su išli i kod Taliba,
da odvrati od islama bratića.

Nudiše mu sve što bi on želio,
al’ islama kad bi se on odrek’o:

“Ja se vjere ne odričem nikada,
da mi od vas sunce, mjesec pripada.”

Tad mušrci napadoše i gore,
zbog čvrstine Muhammed-Resulove.

Vjerne počnu bojkotovat sve redom,
mučiše ih tri godine zaredom.

Muhammedu tad umrije amidža
i voljena supruga mu Hatidža.

Oni su mu bili vel’ki dostovi,
pazili ga, od dušmana štitili.

Ove dvije smrti što se desiše,
Muhammeda jako ožalostiše.

U takvome stanju, a i žalosti,
Resul poče mislit’, šta da uradi.

Obrati se svom Allahu, zaplaka:
“Pomozi mi, Dragi Bože, Ti sada!”

Tad je Allah dodjelio njemu tadž,
pozvao ga Sebi odmah na mi’radž.

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Miradž

Pozva Allah meleka Džebraila
i reče mu: “Hajde po Muhammeda!

Džebraile, Moj je Resul u brizi,
Nek’ mi dode da ljepotu svu vidi.

Neka vidi sva nebesa velika,
sada mu se ukazala prilika.

I nek’ vidi Aršu-Rahman presv’jetli
i nek Džennet i Džehennem posjeti!

Želim brige njemu sad da ukinem
i u svemu njemu Ja da pomognem.

Zato brzo po Resula idi ti,
Ja ga želim lijepo razveseliti!”

Džebraila i još puno meleka,
vidje brzo časna Kaba i Mekka.

Iznad Mekke nebo je svo zasjalo,
Muhammeda tad je sve dozivalo!

Ummihane on je bio u dvoru,
kad ga Džibril po imenu tad zovnu!

“Muhammede, što brže se spremi ti,
Allah želi, s tobom razgovarati.

Evo tebi doveo sam buraka,
hajde jaši, hej, Muhammed – Enbija!”

Tad Muhammed uzjaha na buraka,
ruke sklopi oko njegovog vrata.

Ispred Kabe sretno oni krenuše,
i za jedan čas u Kudus stigoše.

U Mesdžidu-l-Aksau su klanjali,
nakon toga nebesima krenuli.

Kroz nebesa ko svjetlica prošli su
i u Bejtu-l-Ma‘mur brzo stigli su.

Stanovnike nebesa je vidio,
svemu tome Muhammed se divio.

Sve što vidje Boga dragog spominje,
Zikrullahom, Allahu zahvaljuje.

Tu s Džibrilom vidio je i Džennet
i strašni je pregledao Džehennem.

Levhi-Mahfuz tu je knjigu vidio,
što će biti, tada je on saznao.

Kad su ovo sve zajedno vidjeli,
do Sidretu-l-Munteha su dospjeli.

Melek Džibril tu je tada ostao,
a Refref je Muhammeda poveo.

Iza Sidre on je njega doveo,
odatle je sam Muhammed krenuo.

Kabi-Kavsejn, kad je Resul došao,
na sedždu je on Allahu panuo.

Tehijjate tad Muhammed prouči,
i za Ummet Božju milost zatraži.

Tad je Resul čuo Bož’ji divni glas:
“Ummetu ti ja poklanjam večeras!

TEKBIR

Želio sam tebe Sebi pozvati,
tvoje ime sa Mojim upisati.

I reći ti da si milost ti Moja,
što je s tobom cijelom svijetu poslana.

Pravoj vjeri Muhammede, pozivaj,
pobijedićeš, Poslaniče, dobro znaj!

Za islam se nemoj plaho brinuti,
Ja ću njega od kafira čuvati.

Onaj koji Mene Jednog vjeruje,
treba isto da i tebe poštuje!

Miljeniče, svom Ummetu kaži ti,
Kur’an će ih pravim putem voditi.

Kur’anom ti naređujem Ja namaz,
pet vakata, od sada je strogi farz!

Ovu dužnost nek’ obavlja tvoj Ummet,
bit će spašen i ući će u Džennet!

I ovaj ću tebi poklon Ja sad dat’,
za griješne možeš činit’ šefa’at.”

Aršu-Rahman kad je dobro razgled’o
do Refrefa, tad se brzo vratio.

Povede ga Refref do Džebraila,
vasiona, tad je nurom sijala.

Džebrail ga s melekima povede,
s tekbirima u Mekku ga dovede.

Spusti njega Ummihani u dvore,
šta se desi te večeri do zore?

Na rastanku Džebrail mu čestita,
da mu mi’radž bude kabul i sretan.

Tu je večer c’jela Mekka sijala,
od meleka sva se Kaba blistala.

U mjesecu dvaes’sedmog redžepa,
dogodi se ovaj mi’radž i isra.

Kur’an, Hadis o mi’radžu kazuje,
ko je mu’min on u mi’radž vjeruje.

Ashabi su ovaj mi’radž priznali,
i sve što su od Resula doznali.

Draga braćo, vi u mi’radž vjerujte,
Allahu se mnogo vi zahvaljujte!

Poslaniku pokorni vi budite,
njegov Sunnet svi uredno slijedite!

I učite na njega vi salavat,
pa će Allah vas od vatre sa sačuvat!

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Hidžra

Hidžra znači seliti se nekuda,
vjere radi, il’ razloga drugoga.

Naš Pejgamber – Miljenik je on bio,
pa je i on, zna se, hidžru činio.

Allah dade svom Resulu dozvolu,
da preseli u Jesribu on plodnu.

Gdje će moći mirno islam širiti
i plemena zavađena miriti.

Po poslanstvu trinaeste godine,
teške muke tada su se desile.

Morao je Resul Mekku napustit’,
sa svojim se pristašama iselit’.

Bio je to jako težak događaj,
jer je bolno ostaviti zavičaj!

Zbog mušrika ostaviše oni sve,
napustiše nevjernike oni zle.

Kakva su im oni zla sve činili
nije lahko sve to ni opisati.

Uz ostalo i to zlo donesoše,
Muhammeda ubiti zaključiše!

Allah Moćni Muhammedu pomože
i on sretno tad’ iz Mekke izađe.

U postelji Resulovoj ostao,
hazret’ Ali, Bog ga Dragi pomog’o!

Veliko je Ali srce imao,
kad je četu mušrika on vidio.

Poglavica Mekke Ebu Sufijan:
“Sto deva je dav’o za Muhammeda!”

S Ebu Bekrom Muhammed se sklonio,
u pećini Gari-Sevr je on bio.

Svojom mrežom pauk ih je štitio,
od mušrika, Allah njih je spasio!

U Jesribu sav se svijet skupio,
sa strpljenjem Resula je čekao.

Zbog pustinje i vrućine velike,
svi se oni za Resula brinuše.

Tad je neko sa drveta povik’o
“Ide onaj kog želite toliko!”

Staro, mlado zakliktalo od sreće,
dođe nama sada dobro najveće!

Djevojke su ilahije učile,
na taj način Allahu zahvalile.

Kad je Resul u Jesrib doselio,
Jesrib ime Medina je dobio.

Sa hidžrom je sve nabolje krenulo
i islam se naglo širit’ počeo.

U Medini džamiju sagradiše
i Muhammed u tom poslu radiše.

Džamije su od velike koristi,
trebamo ih i mi uv’jek graditi!

U njima se rad’ namaza okupljati,
srce svoje od grijeha čistiti.

U džamiji ne smijemo dizat’ glas,
nego tražit od Allaha svima spas.

Hidžretom je lijep primjer nama dat’,
kako treba za islam se žrtvovat.

Nama hidžra od Resula amanet,
da nam Dragi Allah dade selamet!

Svi koji su tu hidžru činili,
Allahovu milost su zaslužili.

I mi ćemo zaslužiti šefa’at,
ako puno mi učimo salavat!

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Preseljenje

Naš Pejgamber težak život imaše,
ali nikad tužan on ne bijaše.

Vazda hrabro kroz život je išao,
i druge je na život sokolio.

Nije nikad vel’kim duhom klonuo,
a niti se nedaćama predao.

Na Allaha vazda se oslanjao
i od Njega on je pomoć tražio.

Nije gled’o na dun’jaluk da ima,
služio je kao primjer drugima.

Koliko je na dun’jaluk mislio,
mnogo više za Ahiret brinuo.

Svih harama on se uv’jek čuvao,
Tu]eg hakka najviše se bojao.

Muhammed se vazda smrti sjećao,
i nama je to Hadisom rekao.

U bolesti strpljiv bješe odviše,
jer se time mnogi grijeh izbriše.

Pred smrt svoju teška hasta on bješe,
ali Resul lahko sve podnosiše.

Ovaj svijet svakom brzo prolazi,
i Azrail iznenada dolazi.

Došao je i našem Pejgamberu,
kad je ljude uputio u vjeru.

Kad je im’o šes’et i tri godine,
on odseli izmeđ’ svoje rodbine.

Fatima je njeg’ najviše voljela
i mnogo je ona za njim plakala!

I ashabi redom su ga žalili,
za Resulom suze svoje ronili.

Muhammed je Dragom Bogu najdraži,
al’ ga dugo na svijetu ne drži.

Da je sreća dun’jalučka velika,
Allah bi ga drž’o ovdje dov’jeka.

Sreća prava jeste na Ahiretu,
u Božijem prelijepom Džennetu.

Niko od nas nek’ se smrti ne boji,
ako Boga i Resula on voli.

I ko vrši Allahove naredbe,
on ne mora brinuti se za sebe.

Umiranje i žalost je od Boga,
niko od nas neće pobjeć od toga.

Kada ovo sve mi dobro znademo,
što šejtanu onda sebi dademo.

Što radimo zabranjene gr’jehove,
koji će nas udaljiti od vjere.

Prođimo se psovke, laži i svađe,
da nas belaj vel’ki braćo ne snađe.

Majka zala alkohol je – znajte vi,
ko ga troši, treba da ga ostavi!

Ko vjeruje čvrsto da će umr’jeti,
vel’ke grijehe, neće nikad činiti.

Da nam Dragi Allah svima pomogne,
u životu, i smrt kada nam dođe.

Trebamo se vazda smrti sjećati,
a Resulu salavate učiti!

Sastavio: Ismail Selimović – imam

Dova poslije mevluda

Hvala Allahu dž.š., koji nam je poslao Svoga poslanika Muhammeda, s.a.v.a., i preko njega nam objavio posljednju Objavu – Kur’an, a.š. Allah, dž.š. ga je poslao kao Svoju milost i dobro cijelom svijetu.
Dragi Allahu, za Tvoju ljubav i za ljubav Alejhisselama, proučismo ovaj Mevludi-šerif i sjetismo se našeg dragog Pejgambera, s.a.v.a. Neka je Tvoja milost i blagoslov na njega, na njegov rod i njegove časne ashabe koji su se borili s njim protiv Tvojih i njegovih dušmana, a za uzvišeni dini-islam. Amin!
Uzvišeni Allahu, obraduj Muhammeda, s.a.v.a., ovim našim učenjem i učini da nam bude šefadžija na Sudnjem danu. Obraduj i naše umrle i smiluj im se a nama u sevab i kabul upiši ovaj proučeni Mevludi-šerif. Amin!
Svemogući Allahu, onoga koji je bio sebeb učenja ovog Mevluda, obilno sevabima nagradi, kao i one koji su učili i slušali ovaj Mevlud. Amin!
Milostivi Allahu, učini da nam uzor bude Muhammed, s.a.v.a., i njegovi dobri ashabi. Amin!
Veliki Allahu, primi naša dobra djela i pomozi nam da se upišemo u dobročinitelje uzvišenog islama! Amin!
Vječni Allahu, pomozi nam da nikad ne zaboravimo Tvoje blagodati i da s nama budeš zadovoljan. Podari nam život kada nam je življenje dobro, a usmrti nas kad nam smrt bude bolja! Amin!
Dragi Allahu, udovolji našoj želji, jer Te iskreno volimo i vjerujemo. Primi naše ibadete i naše dove i oprosti naše grijehe, Jedini Allahu! Amin!

Sastavio: Ismail Selimović – imam