U noći sredinom mjeseca Ramazana, 3. godine po Hidžri, Medina je obasjana rođenjem prvog unuka Allahovog Poslanika, s.a.v.a. – Imama Hasana bin Alija, a.s., drugog Imama sljedbenika Ehli-bejta.[1]
Odlike i titule
Imam Hasan, a.s., nosio je brojne titule koje odražavaju njegov karakter: sejjid – gospodin, zekijj – čisti, mudžteba – odabrani, halīm – blagi i sibt – unuk.
Bio je čovjek izuzetne ljepote i dostojanstva. Predaje ga opisuju kao osobu svijetlog tena prožetog rumenilom, krupnih crnih očiju i guste brade. Njegova pojava odisala je svjetlošću, a kažu da je od svih ljudi najviše ličio na svog djeda, Muhammeda, s.a.v.a.[2]
Nebeski dar i ime
Sedmog dana po rođenju, hazreti Fatima Zehra, s.a., donijela je novorođenče Poslaniku, s.a.v.a.. Bio je umotan u svilenu tkaninu koju je, prema predajama, melek Džibril donio iz Dženneta. Allahov Poslanik, s.a.v.a., mu je, po Božijoj naredbi, dao ime Hasan (dobri) i zaklao ovna kao ‘akīku (kurban povodom rođenja), čime je uspostavio prelijepu tradiciju u islamu.[3]
[1] Bihārul envār, sv. 43, str. 250; El-Kāfi, sv. 2, str. 480.
[2] Muntehel āmāl, sv. 1, str. 219-220.
[3] Bihārul envār, sv. 43, str. 250; El-Kāfi, sv. 2, str. 480.
