U mjesecu Ramazanu 60. godine po Hidžri, dok je Imam Husejn, a.s., boravio u Mekki nakon odbijanja zakletve Jezidu, stigla je prva grupa glasnika s pismima iz Kufe. Ovi dokumenti su bili zvanični poziv Imamu da dođe u Irak i preuzme ulogu pravednog vođe naroda.[1]
Ključni potpisnici i prvaci
Pisma su nosila potpise najuglednijih prvaka Kufe tog vremena. Među onima koji su svojim imenom stali iza ovog poziva bili su:
- Sulejman bin Sured el-Huze‘i (kasnije vođa pokreta Tewābūn)
- Musejjib bin Nedžabe
- Rifā‘a bin Šeddād el-Bedželī
- Habib bin Muzahir (vjerni ashab koji će kasnije pasti kao šehid na Kerbeli)
Glasnici nade
Ova historijska pisma do Imama, a.s., su dopremili vjerni izaslanici Abdullah bin Misma‘ el-Hemedāni i Abdullah bin Ve’l. Oni su uspjeli proći kroz pojačane kontrole tadašnjih vlasti i sigurno uručiti poruke naroda Kufe, u kojima je stajalo da narod više ne priznaje nepravednu vlast i da čekaju svog istinskog vođu.
Značaj događaja
Dolazak ovih pisama bio je razlog zbog kojeg je Imam Husejn, a.s., kasnije poslao svog rođaka Muslima bin ‘Akīla u Kufu kako bi ispitao situaciju, što je bio ključni uvod u epske događaje na Kerbeli.
[1] El-Vekāi‘ vel havādis, sv. 1, str. 112; Bihārul envār, sv. 44, str. 333.
