Predvodnik bogobojaznih, Zapovjednik vjernih, a.s., preselio je kao šehid u noći 21. Ramazana u vrijeme zore, u svojoj 63. godini života.[1]
Dvadesetog dana Ramazana, tragovi otrova postali su vidljivi na njegovim blagoslovljenim nogama, koje su počele oticati.[2] U noći 21. Ramazana, djelovanje otrova na njegovo tijelo postalo je veoma snažno. Imam, a.s., je sakupio svoju djecu i porodicu, oprostio se od njih i izrekao svoje oporuke. Te noći nije okusio ništa od jela i pića što su mu donosili; njegove usne su se neprestano micale spominjući Allaha, a s čela mu se cijedio znoj poput bisera, koji je on svojom rukom brisao.
Imamu Hasanu, a.s., je oporučio brigu o njegovom bratu Imamu Husejnu, a.s. Svojoj ostaloj djeci, koja nisu bila od hazreti Fatime Zahre, s.a., naredio je pokornost Hasanu i Husejnu. Zatim je kazao: “Neka vam Allah podari lijepo strpljenje. Večeras odlazim od vas i pridružujem se svome voljenom Muhammedu Mustafi, s.a.v.a., onako kako mi je on i obećao.” Tada se iz kuće začuo plač ukućana. Potom je Imamu Hasanu, a.s., dao upute o gusulu, ćefinima, dženaza-namazu i mjestu ukopa, a s Imamom Husejnom, a.s., i hazreti Zejnebom, s.a., je prozborio nekoliko riječi o Kerbeli.
Nakon što se oprostio sa svima, pružio je ruke i noge prema kibli i izgovorio: “Svjedočim da nema boga osim Allaha, Jedinoga koji nema sudruga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.” Potom je zatvorio oči i svojim prisustvom blagoslovio Džennet.
Ukop i porodica
Krik i plač su odjeknuli iz njegove kuće. Kada su stanovnici Kufe saznali za vijest, cijelim gradom su se prolomili jecaji i jauci, podsjećajući na dan kada je preselio Allahov Poslanik, s.a.v.a. Te noći se nebo izmijenilo, zemlja je zadrhtala, a u zraku se čulo slavljenje i veličanje Allaha od strane meleka.
Nakon što su obavili gusul i obavili ga u ćefine, Imam Hasan i Imam Husejn, a.s., su podigli stražnji dio tabuta, baš kako je Imam i oporučio – prednji dio se kretao sam, sve dok se nije spustio na određeno mjesto.
Nakon dženaze koju je predvodio Imam Hasan, a.s., iskopali su dio zemlje ispod tabuta i pronašli već pripremljen mezar u kojem se nalazila bakrena ili keramička ploča s natpisom: “U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog. Ovo je mezar koji je vjerovjesnik Nuh iskopao za Alija ibn Ebu Taliba, pobožnog Allahovog roba.” Pokopali su njegovo čisto tijelo, a prema njegovoj želji, mezar je ostao skriven sve dok nije obznanjen u vrijeme Haruna er-Rešida.
Potomstvo
Imam je imao 28 sinova i kćeri od različitih supruga.[3] Petoro njih su djeca hazreti Fatime Zahre, s.a.: Imam Hasan, Imam Husejn, Zejneba Kubra, Ummi Kulsum i hazreti Muhsin, a.s., koji je kao šehid stradao u šestom mjesecu trudnoće tokom napada na kuću Zapovjednika vjernih. Hazreti Abbas, a.s., Džafer, Osman i Abdullah, čija je majka bila Ummul-Benīn, pali su kao šehidi na Kerbeli. Ostala djeca su od drugih supruga.
Značaj noći 21. Ramazana
U noći 21. Ramazana:
- hazreti Isa ibn Merjem, a.s., je uzdignut na nebo.[4]
- hazreti Musa ibn Imran, a.s., i Juša‘ ibn Nūn, a.s., su preselili na ahiret.[5]
[1] El-Kāfī, sv. 2, str. 465; Muntehel āmāl, sv. 1, str. 183.
[2] El-Vekā’i‘u vel havādis, sv. 1, str. 265, 271 i 294.
[3] El-Iršād, sv. 1, str. 354 i 355; A‘lāmul verā, sv. 1, str. 395.
[4] Bihārul envār, sv. 13, str. 376.
[5] Bihārul envār, sv. 13, str. 376.
