Duboko razmišljanje o Kur’anu

﴿وَقَالَ الرَّسُولُ يَا رَبِّ إِنَّ قَوْمِي اتَّخَذُوا هَٰذَا الْقُرْآنَ مَهْجُورًا﴾

Poslanik kaže: “Gospodaru, moj narod shvaća ovaj Kur’an kao nešto od čega treba okrenuti se!”[1]

U drugoj lekciji bavimo se temom koju Kur’an opisuje pojmom ‘hidžr’ – što označava odvajanje, napuštanje ili otuđenost. Ova otuđenost od Kur’ana nije samo fizička; ona obuhvata naše postupke, naš jezik, ali i naše srce.

Šta znači ‘napustiti’ Kur'an?

Riječ ‘hidžr’ se u jeziku koristi isključivo za situacije u kojima je nekada postojala veza ili odnos koji je potom prekinut. To nas podsjeća da bi odnos između čovjeka i Allahove Knjige trebao biti trajan i neraskidiv. Da bismo zadobili zadovoljstvo našeg milosnog Poslanika, s.a.v.a., moramo uložiti svestran trud kako bismo Kur’an postavili u samo središte našeg naučnog i praktičnog života.

Napuštanje Kur’ana manifestuje se na nekoliko načina:

• nečitanje Kur'ana; kada Kur’an stoji na polici i skuplja prašinu.
• davanje prednosti drugom sadržaju; kada nam drugi izvori znanja ili zabave postanu bitniji od Božije riječi.
• nedostatak promišljanja (tedebbura); čitanje bez nastojanja da se razumije dubina poruke.
• neprimjenjivanje i neširenje; kada naučeno ne ugrađujemo u vlastiti karakter i ne podučavamo druge onome što smo spoznali.

Čak i onaj ko je naučio Kur’an, ali ga je ostavio po strani, ne posvećujući mu pažnju niti se osjećajući obaveznim prema njegovim principima, potpada pod kategoriju onih koji su Kur’an učinili ‘napuštenim’.

Prigovor Milosti svjetova, s.a.v.a.

U Kur’anu se navode riječi Poslanika, s.a.v.a.: “Poslanik kaže: ‘Gospodaru, moj narod shvaća ovaj Kur’an kao nešto od čega treba okrenuti se!’” Važno je primijetiti da Allahov Poslanik, s.a.v.a., kao onaj koji je poslat kao milost svjetovima, ne proklinje svoj narod, već iznosi pritužbu.

Na Sudnjem danu, jedna od onih strana koja će iznijeti žalbu protiv čovjeka bit će upravo Poslanik, s.a.v.a. Stoga je naša odgovornost jasna: puko formalno učenje Kur’ana nije dovoljno; potrebno je istinsko ‘oživljavanje’ Kur’ana u našoj svakodnevici.

Praktični savjeti za bliskost s Kur’anom

Islam nas uči konkretnim koracima kako da prevaziđemo ovu otuđenost:

1. svrha namaza; Imam Rida, mir neka je s njim, kazao je: “Razlog zbog kojeg u namazu učimo Kur’an jeste da on ne bi bio zaboravljen i ostavljen po strani.” Namaz je, dakle, svakodnevni podsjetnik na našu vezu s Objavom.
2. dnevna doza mudrosti; predaje nas savjetuju da svaki dan proučimo barem 50 ajeta.
3. kvalitet ispred kvantiteta; cilj učenja ne smije biti samo doći do kraja sure. Čitajte polahko i smireno, dozvolite da učenje Kur’ana protrese i probudi vaše srce.
4. Kur’an kao utočište; Poslanik, s.a.v.a., nas savjetuje: “Kada vas iskušenja i smutnje napadnu poput tmina crne noći, potražite utočište u Kur’anu.”[2]

Da bismo razumjeli težinu zanemarivanja Kur’ana, dovoljno je pogledati iskrena priznanja nekih od najvećih islamskih mislilaca koji su proveli živote u dubokim intelektualnim istraživanjima:

1. Mulla Sadra u uvodu svog tefsira sure El-Vāki‘a, on piše: “Proveo sam dugo vremena izučavajući djela filozofa, misleći da sam postao neko važan. Međutim, kada mi se malo otvorio duhovni vid, uvidio sam da sam prazan od istinske spoznaje. Na kraju svog života, odlučio sam se posvetiti dubokom promišljanju o Kur’anu i predajama Poslanika Muhammeda, s.a.v.a., i njegove porodice. Tada sam sa sigurnošću shvatio da je moj dotadašnji rad bio bez čvrstog temelja, jer sam cijeli život stajao u sjeni umjesto na izvoru svjetlosti. Duša mi je gorjela od tuge zbog izgubljenog vremena, sve dok me nije dotakla Božija milost i uvela me u tajne Kur’ana. Počeo sam pisati tefsir i kucati na vrata Kuće objave. Vrata su se otvorila, zavjese su se podigle i osjetio sam kako mi meleki govore:

﴿سَلَامٌ عَلَيْكُمْ طِبْتُمْ فَادْخُلُوهَا خَالِدِينَ﴾‏

Mir vama! Bijaste čestiti, zato ulazite da biste u njemu vječno ostali![3]

• Fejz Kāšānī, istaknuti alim i mufessir, kazuje: “Napisao sam brojne knjige i poslanice, proveo mnoga istraživanja, ali ni u jednoj nauci nisam našao lijek za svoju bol niti vodu za svoju žeđ. Uplašio sam se za sebe, pa sam potražio utočište kod Allaha i vratio Mu se kroz duboko poniranje u Kur’an i hadis. Tek tada me Uzvišeni uputio na Pravi put.”[4]
• Ajetullah Homeini; I on je, u svojim kasnijim godinama, izrazio žaljenje što nije cijeli svoj život posvetio isključivo Kur’anu. Ostavio je snažnu preporuku vjerskim školama i univerzitetima: “Učinite Kur’an i njegove višestruke dimenzije svojim vrhovnim ciljem u svim naučnim disciplinama, kako na kraju puta ne biste žalili za prohujalom mladosti.”[5]

Nužnost dubokog promišljanja o Kur’anu (Tedebbur)

Uzvišeni Allah u suri Sād, u 29. ajetu, kaže:

﴿كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ مُبَارَكٌ لِّيَدَّبَّرُوا آيَاتِهِ وَ لِيَتَذَكَّرَ أُولُو الْأَلْبَابِ﴾‏

Blagoslovljena je Knjiga koju smo ti spustili i za to je da o njenim ajetima promišljaju, te da bi se opomenuli oni koji pameti imaju.

Iz ovog kratkog, ali sadržajnog ajeta, možemo iščitati sedam ključnih karakteristika Kur’ana:

1. forma; on je zapisan i uobličen kao knjiga (كِتَابٌ).
2. izvor; on potiče direktno s izvora Objave i beskonačnog Božijeg znanja (أَنزَلْنَاهُ).
3. primalac; objavljen je čistoj i bezgriješnoj osobi, Poslaniku, s.a.v.a. (إِلَيْكَ).
4. sadržaj; njegove poruke su vrelo bereketa i dobra (مُبَارَكٌ).
5. svrha; glavni cilj objavljivanja je duboko razmišljanje o svakom retku (لِّيَدَّبَّرُوا).
6. ishod; spoznaja kur’anskih istina vodi ka duhovnom buđenju i blizini Gospodara (لِيَتَذَكَّرَ).
7. uslov; blagodat razumijevanja Kur’ana osjetit će samo oni koji koriste svoj razum i srce (أُولُوالْأَلْبَابِ).

Kur’an – Okean bez dna

Duboko promišljanje je imperativ, jer oni koji zanemaruju razumijevanje Kur’ana zaslužuju Božiji prijekor. Kur’an nas upozorava:

﴿أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ أَمْ عَلَىٰ قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا﴾

Zar oni o Kur’anu ne razmišljaju, ili katanae iamju srca njihova?![6]

Prema kur’anskom kriteriju, istinski učenjak (ālim-i rabbāni) je samo onaj čiji je sav trud i rad usmjeren na izučavanje i podučavanje Kur’ana, o čemu ukazuje 79. ajet sure Ālu ‘Imrān:

﴿كُونُوا رَبَّانِيِّينَ بِمَا كُنتُمْ تُعَلِّمُونَ الْكِتَابَ وَ بِمَا كُنتُمْ تَدْرُسُونَ﴾

Budite poklonici Gospodara, budući da Knjizi podučavate i budući da se bavite izučavanjima!

Imam Ali, mir neka je s njim, o beskonačnosti kur’anskih dubina je kazao:

وَ بَحْرًا لَا یُدرِكُ قَعَرُهُ

i more čije dno nije moguće dosegnuti.[7]

Ljudska djela i govori tokom vremena podložni su promjenama, kontradikcijama i evoluciji. Međutim, Kur’an je objavljivan tokom 23 godine, u potpuno različitim okolnostima – u ratu i miru, u trenucima slabosti i snage, kroz jrzik osobe koja nije pohađala ljudske škole. Uprkos tome, u njemu nema ni najmanjeg nesklada ili proturječnosti. To je najsnažniji dokaz da on nije ljudsko djelo, već Božiji govor. Uzvišeni kaže:

﴿أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ وَ لَوْ كَانَ مِنْ عِندِ غَيْرِ اللهِ لَوَجَدُوا فِيهِ اخْتِلَافًا كَثِيرًا﴾‏

Zar baš ne razmišljaju o Kur’anu?! A da Kur’an nije od Allaha već od nekog drugog da je, sigurno bi u njemu našli protivrječnosti mnoge![8]

Iz naredbe o tedebburu (promišljanju) možemo izvući važne zaključke:

1. prijekor za nemar; nedostatak razmišljanja o Kur’anu je znak duhovne uspavanosti koju Bog kudi.
2. lijek protiv licemjerja; iskreno udubljivanje u značenja ajeta najbolji je lijek protiv nifaka (licemjerja).
3. vjera iz spoznaje; islam nas poziva da Kur’an prihvatamo razumom i srcem, a ne pukim oponašanjem tradicije.
4. dostupnost svima; Kur’an poziva svakog čovjeka, u svakom vremenu i generaciji, da razmisli. Svaki mislilac može u njemu pronaći nove dragulje mudrosti.
5. jedinstvo poruke; nepostojanje kontradikcija potvrđuje da je izvor Kur’ana neizmjenjiv i savršen. Svaki privid nesklada rezultat je našeg površnog čitanja, a ne same Knjige.

[1] El-Furkān (25), 30.

[2] Nūrus-sekalejn.

[3] Ez-Zumer (39), 73.

[4] Risāletul insāf.

[5] Sahīfe-je nūr, sv. 20, str. 20.

[6] Muhammed (47), 24.

[7] Staza rječitosti, govor 197.

[8] En-Nisā’ (4), 82.