Odlike Kur’ana

Kur’an nije samo knjiga; on je vječna nadnaravnost (mudžiza) koja svojim odlikama nadilazi ljudske mogućnosti. U ovoj lekciji razmatramo zašto Kur’an nazivamo blagoslovljenim i plemenitim, te koje su to ključne prednosti i odlike koje ga čine jedinstvenim.

Kur’an – blagoslovljena knjiga (mubarek)

Uzvišeni Allah kaže:

﴿إِنَّا أَنزَلْنَاهُ فِي لَيْلَةٍ مُّبَارَكَةٍ إِنَّا كُنَّا مُنذِرِينَ﴾

Uistinu, spustili smo je u noći koja je blagoslovljena – Mi, doista, upozoravamo[1]

Kur’an je blagoslovljen (mubarek) iz svakog ugla posmatranja:

1. iz aspekta donosioca;

﴿تَبَارَكَ الَّذِي نَزَّلَ الْفُرْقَانَ﴾

Blagoslovljen je Onaj Koji spustio je Razdjelnik[2]

2. iz aspekta mjesta objave;

﴿بِبَكَّةَ مُبَارَكًا﴾

u Bekki blagoslovljenoj[3]

3. iz aspekta vremena objave;

﴿فِي لَيْلَةٍ مُّبَارَكَةٍ﴾

u noći blagoslovljenoj[4]

4. iz aspekta teksta i sadržaja;

﴿كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ مُبَارَكٌ﴾

Knjigu koju smo ti spustili je blagoslovljena[5]

Kur’an – plemenita knjiga (kerim)

﴿إِنَّهُ لَقُرْآنٌ كَرِيمٌ ‎۞ فِي كِتَابٍ مَّكْنُونٍ﴾‏

Da to je zaista Kur’an plemeniti, što se u brižno čuvanoj Knjizi nalazi.[6]

U Kur’anu je pojam ‘kerīm’ (plemeniti) upotrijebljen za sve što je usko vezano za Božiju objavu:

1. Allah je Plemenit;

﴿إِنَّهُ لَقُرْآنٌ كَرِيمٌ ‎۞‏ فِي كِتَابٍ مَّكْنُونٍ ‎۞‏ لَّا يَمَسُّهُ إِلَّا الْمُطَهَّرُونَ ‎۞‏ تَنزِيلٌ مِّن رَّبِّ الْعَالَمِينَ﴾

da to je zaista Kur’an plemeniti, što se u brižno čuvanoj Knjizi nalazi, dotiču ga samo očišćeni, on je Objava koju Gospodar svjetova spusti![7]

• Kur’an je plemenit;

﴿إِنَّهُ لَقُرْآنٌ كَرِيمٌ﴾‏

Da to je zaista Kur’an plemeniti.[8]

• Poslanik je plemenit;

﴿وَ جَاءَهُمْ رَسُولٌ كَرِيمٌ‏﴾

Došao im je Poslanik plemeniti.[9]

• Melek Džibril (posrednik objave) je plemenit;

﴿إِنَّهُ لَقَوْلُ رَسُولٍ كَرِيمٍ﴾

Zaista, to je govor izaslanika plemenitog[10]

Čovjek je također, kao kruna Božijeg stvaranja, odlikovan plemenitošću

﴿وَلَقَدْ كَرَّمْنَا بَنِي آدَمَ﴾‏

Ademovim sinovima smo počast ukazali učinivši ih plemenitima.[11]

Imam Ali, mir neka je s njim, u Stazi rječitosti naziva Ehli-bejt kur’anskim plemenitostima (كَرَائِمُ الْقُرْآنِ)[12]. Kur’an je ključ dostojanstva i časti pojedinca i zajednice; gledanje u njega, njegovo učenje, pamćenje i duboko razmišljanje o njegovim poukama uzdižu čovjeka do stepena istinske plemenitosti.

Ključne odlike Kur’ana

Tefsir Nūr, tumačeći 38. ajet sure Jūnus, ističe trinaest ključnih tačaka koje Kur’an čine neuporedivim:

1. Duboka značenja u kratkim riječima; Kur’an koristi koncizne izraze za grandiozne istine. Primjerice, odnos muža i žene opisuje metaforom “one su odjeća vaša i odjeća njihova vi ste”[13], a kada želi prikazati slabost moći drugih opisuje kroz krhkost paukovu mreže[14]. Ili kada ih smatra nemoćnima pa čak i u stvaranju jedne muhe[15].
2. Slast i prodornost govora; čak i nakon hiljadu čitanja, Kur’an ne zastarijeva. Svaki put nudi novu svježinu i spoznaju.
3. Specifičan ritam i melodičnost; njegov ton je jedinstven. Ako bi se ijedan ajet umetnuo u bilo koji drugi arapski govor ili predaju, jasno bi se prepoznalo da ne pripada tu.
4. Sveobuhvatnost; obuhvata sve – od logičkih dokaza do slikovitih primjera, od dunjalučkih do ahiretskih pitanja, uključujući pravo, politiku, moral i historiju.
5. Realizam i istinitost: njegov sadržaj se ne temelji na pretpostavkama; čak su i njegove historijske priče dokumentovane i stvarne.
6. Univerzalnost; namijenjen je svim ljudima na svim nivoima obrazovanja. On nije ‘stručna literatura’ samo za elitu, već vodič za svakog čovjeka.
7. Vječnost; kako ljudska nauka napreduje, tako se otkriva sve više kur’anskih tajni.
8. Konstantan rast; uprkos brojnim neprijateljima i napadima kroz historiju, utjecaj Kur’ana u svijetu stalno raste.
9. Pristupačno čudo; za razliku od drugih čuda, ovo čudo je u obliku riječi i knjige, dostupno svakome u svako doba.
10. Spoj savjeta i zakona; Kur’an je istovremeno i knjiga morala i knjiga propisa i zakona.
11. Izvor u nepismenoj sredini; objavljen je preko osobe koja nije pohađala škole, u pustinjskoj regiji oskudnoj pismenošću, što dodatno potvrđuje njegov nadnaravni izvor.
12. Zaštićenost od iskrivljivanja; ništa mu nije dodano niti oduzeto; on je ostao nepromijenjen kroz vijekove.
13. Lijek i milost; on je lijek za dušu i društvo. Ljekar koji je propisao ovaj lijek (Allah) najbolje nas poznaje, voli nas, a rezultati Njegovog recepta su vječni.

Nadnaravnost Kur’ana

Uzvišeni Allah u Kur'anu upućuje otvoren izazov svima onima koji sumnjaju u Njegovu Riječ:

﴿أَمْ يَقُولُونَ افْتَرَاهُ قُلْ فَأْتُوا بِعَشْرِ سُوَرٍ مِّثْلِهِ مُفْتَرَيَاتٍ وَ ادْعُوا مَنِ اسْتَطَعْتُم مِّن دُونِ اللَّهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ﴾

Zar da oni govore: “Izmislio ga je!” Reci: “Onda vi dajte deset sura nalik na njegove, koje su izmišljene, i pritom pozovite koga možete, osim Allaha, ako istinu govorite!”[16]

Kur’an nije čudo samo po svojoj rječitosti i stilu. On je čudo po svom sadržaju, mudrostima, nepobitnim argumentima, vijestima o skrivenom i savršenim zakonima. Kada Kur’an kaže: ‘pozovite koga možete’, taj poziv je univerzalan. On nije upućen samo Arapima koji razumiju jezičke finese, već svim ljudima i džinima do Sudnjeg dana. Kao što stoji u drugom ajetu: Reci: “Kada bi ljudi i džini udružili se da štogod slično Kur’anu ovome sačine, ne bi prinijeli nešto što slično mu je, makar pomagali jedni druge.”[17]

Neki od aspekata nadnaravnosti koje možemo ovdje pomenuti su:

• slast govora; njegove riječi nose posebnu milozvučnost prilikom učenja
• konzistentnost; iako je objavljivan pune 23 godine, u njemu nema nesklada.
• naučne istine; govori o činjenicama koje su bile nepoznate u vrijeme objave.
• Najave; najavio je događaje koji su se kasnije obistinili.
• historijska tačnost; otkriva istinu o davno nestalim narodima o kojima nije bilo tragova.
• savršenstvo zakona; nudi rješenja za sve sfere individualnog i društvenog života.
• očuvanost; ostao je zaštićen od bilo kakve izmjene, zaborava ili zastarijevanja kroz stoljeća.

Zanimljivo je primijetiti kako Kur’an postepeno ‘popušta’ u svom izazovu, a ljudi i dalje ostaju nemoćni. Prvo traži da donesu cijelu knjigu[18] sličnu njemu. Zatim smanjuje zahtjev na deset sura[19]. Na kraju, traži samo jednu suru[20]. I pored svih tih olakšica, te uprkos silnim ratovima i zavjerama koje su neprijatelji kovali protiv islama, historija svjedoči da niko nikada nije uspio sastaviti niti jednu suru ravnu kur’anskoj. To je najbolji dokaz da je ova Knjiga Božije djelo.

Najljepša kazivanja

﴿نَحْنُ نَقُصُّ عَلَيْكَ أَحْسَنَ الْقَصَصِ بِمَا أَوْحَيْنَا إِلَيْكَ هَٰذَا الْقُرْآنَ وَإِن كُنتَ مِن قَبْلِهِ لَمِنَ الْغَافِلِينَ﴾

Mi ćemo ispripovijedati najljepše kazivanje za tebem tako što ti ovaj Kur’an dajemo u vidu objave, jer si prije njega bio od nemarnih.[21]

Kur’anska kazivanja nisu obične legende. Ona se razlikuju od svih drugih priča po šest ključnih karakteristika:

1. Pripovjedač je Allah; nije riječ o ljudskoj mašti, već o Božijem govoru: Mi ćemo ispripovijedati.[22]
2. Imaju jasan cilj; svrha im nije zabava, već učvršćivanje ljudskog srca i vjere: sve povijesti o poslanicima koje ti pripovijedamo zato su da time očvrste srce tvoje, jer u njima ti Istina stiže, pouka i opomena za pravovjerne.[23]
3. Istinite su; to nisu bajke ni mitovi, već sušta istina: Mi ćemo ti ispričati povijest njihovu onako kako istina je.[24]
4. Temelje se na znanju; nastale su iz Božanskog sveznanja, a ne na osnovu nagađanja: pa ćemo im, siguno je, kazivati onako kako shodno znanju je.[25]
5. Potiču na razmišljanje; cilj im je probuditi um, a ne uspavati ga: Zato, pripovjedaj kazivanja – možda promislit će![26]
6. Služe kao pouka; one su škola života, a ne sredstvo za kraćenje vremena: u kazivanjima o njima ima pouke za razumom obdarene.[27]

Skupine učača Kur’ana

Uzvišeni kaže:

﴿وَ إِذَا قُرِئَ الْقُرْآنُ فَاسْتَمِعُوا لَهُ وَ أَنصِتُوا لَعَلَّكُمْ تُرْحَمُونَ﴾

A kada se Kur’an uči, poslušajte ga i šutite, da biste možda milost zaslužili.[28]

Imam Bakir, mir neka je s njim, podijelio je učače Kur’ana u tri skupine:

1. Trgovci vjerom; oni koji Kur’an koriste kao sredstvo za zaradu, sticanje položaja i iskorištavanje ljudi.
2. Formalisti; oni koji pamte ajete i pravilno ih izgovaraju, ali zanemaruju kur’anske propise  u praksi i djelu.
3. Istinski čuvari; oni koji Kur’an uče kao lijek za bolove svog srca. Oni noći provode budni s njim, a dane u postu inspirisani njime. Oni su srodili svoju dušu sa Kur’anom.

Imam zaključuje: “Zbog ove treće skupine, Allah otklanja nevolje i spušta kišu milosti. Ali, takvi su veoma rijetki.”[29]

---

[1] Ed-Duhān (44), 3.

[2] El-Furkān( 25), 1.

[3] Ālu ‘Imrān (3), 96.

[4] Ed-Duhān (44), 3.

[5] Sād (38), 29.

[6] El-Vāki‘a (57), 77-78.

[7] El-Vāki‘a (57), 77-78.

[8] El-Vāki‘a (57), 77-78.

[9] Ed-Duhān (44), 17.

[10] Et-Tekvīr (81), 19.

[11] El-Isrā’ (17), 70.

[12] Staza rječitosti, govor 153.

[13] El-Bekare (2), 187.

[14] El-‘Ankebūt (29), 41.

[15] El-Hadž (22), 73.

[16] Hūd (11), 13.

[17] El-Isrā’ (17). 88.

[18] El-Isrā (17), 88.

[19] Hūd (11), 13.

[20] El-Bekare (2), 23; Jūnus (10), 38.

[21] Jūsuf (12), 3.

[22] Jūsuf (12), 3.

[23] Hūd (11), 120.

[24] El-Kehf (18), 13.

[25] El-A‘rāf (7), 7.

[26] El-A‘rāf (7), 176.

[27] Jūsuf (12), 111.

[28] El-A‘rāf (7), 204.

[29] El-Kāfī, sv. 2, str. 627.