Naređivanje dobra i odvraćanje od zla

Važnost

﴿وَ لْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَ يَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَ يَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَ أُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ﴾‏

Neka među vama bude jedna zajednica koja će pozivati na put dobra, zahtijevati dobročinstvo i zabranjivati zla, a takvi će uspjeti, zaista.[1]

Naređivanje dobra znači podsticanje na vrline i plemenita djela, a odvraćanje od zla znači sprečavanje loših i ružnih postupaka. Za izvršavanje ove dvije velike dužnosti nije potrebna posebna životna dob, jer i Lukman svome sinu kaže: “O sinko moj, uspostavljaj namaz i zapovjedaj da se dobročinstvo čini…”[2]

Naređivanje dobra je znak:

• ljubavi prema vjeri i njenim načelima,
• ljubavi prema ljudima,
• brige za zdravlje i moral društva,
• slobode izražavanja,
• vjerske gorljivosti,
• prijateljske povezanosti među ljudima,
• budne ljudske prirode,
• općeg nadzora i prisutnosti u društvenim tokovima.

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla dovodi do:

• ohrabrivanja dobročinitelja,
• buđenja neupućenih,
• upozorenja radi sprečavanja prijestupa,
• uspostavljanja društvene discipline.

Kur’an kaže da ste vi, muslimani, najbolji ummet, jer naređujete dobro i odvraćate od zla.[3]

Imam Ali, a.s., kaže: “Allah je propisao … naređivanje dobra za korist ljudi običnih, odvraćanje od zla radi obuzdavanja slaboumnih.”[4] U drugoj predaji stoji: “Onaj ko ne spriječi zlo sličan je onome ko ranjenika ostavi na putu da umre.”[5]

Poslanici poput hz. Davuda i hz. Isaa, a.s., prokleli su one koji nisu odvraćali od zla.[6]

Ustanak Imama Husejna, a.s., bio je upravo radi ove dužnosti: “Želim da naređujem dobro i odvraćam od zla.”[7]

Šutnja i ravnodušnost pred grijehom dovode do toga da:

• grijeh postane uobičajen,
• grješnik postane hrabriji,
• naša srca otvrdnu,
• šejtan bude zadovoljan,
• a Božija srdžba se spusti na društvo.

Kur’an poručuje da, ako se na nekom skupu vrijeđaju Božiji ajeti, u znak protesta treba napustiti takvo mjesto kako bi se tok razgovora promijenio.

Ako nekoga pozovemo na dobro, učestvujemo u nagradi njegovih dobrih djela. Ali, ako pred pokvarenošću, zastranjenjem i grijehom šutimo, postepeno će se zlo proširiti, a pokvareni i smutljivci zavladat će ljudima.

Čovjek prema grijehu mora imati tri stava:

1. da ga u srcu prezire,
2. da ga jezikom osudi,
3. da ga snagom i zakonom spriječi.

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla dvije su Božanske obaveze. Izgovori poput:

• tuđi grijesi nisu moja stvar,
• ne smijemo ljudima oduzimati slobodu,
• stid me je i bojim se,
• jedan cvijet ne čini proljeće,
• svako ima svoju vjeru,
• nećemo zajedno u kabur,
• ima ko će to raditi umjesto mene,
• izgubit ću prijatelje ili mušterije,

i slične misli – ne mogu skinuti ovu dužnost s naših pleća.

Načela i uvjeti

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla mora biti:

• svjesno i utemeljeno na znanju,
• dobronamjerno i iz samilosti,
• razumno i promišljeno,
• i, koliko god je moguće, obavljeno na skriven i nenametljiv način.

Ponekad smo dužni da sami opomenemo, ali ondje gdje naša riječ nema utjecaja, dužnost ne prestaje – već trebamo zamoliti druge, čija riječ ima težinu, da oni to učine. Čak i ako se zlo može spriječiti samo na kratko vrijeme, treba ga spriječiti; a ako se rezultat može postići ponavljanjem, onda treba ustrajati i ponavljati.

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla ostvaruje se na dva načina:

1. Kao opća i zajednička dužnost – svaka osoba je obavezna da prema svojim mogućnostima djeluje na ovom putu.
2. Kao organizirana društvena obaveza – koju preuzima uređena i odgovorna skupina te je odlučno provodi. Kao primjer: ako vozač na ulici počini prekršaj, ostali vozači ga upozore svjetlima i sirenom, a policija stupa na scenu kako bi se s prekršiteljem postupilo na zakonski način.

Naređivanje dobra – znak najboljeg ummeta

﴿كُنتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَ تَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَ تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ﴾

Vi ste najbolja zajednica koja je data ljudima: naređujte dobročinstva a odvraćajte od nevaljalih djela, te vjerujte u Allaha…[8]

U ovom ajetu ukazuje se na opći i društveni nivo naređivanja dobra i odvraćanja od zla, iz čega se razumiju važne poruke:

1. Biti ‘najbolji ummet i zajednica’ ne ostvaruje se parolama, nego vjerom i praktičnim naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla. “Vi ste najbolja zajednica… naređujte…”
2. U narodu i zajednici koji je šutljiv i uplašen nema dobra. “Vi ste najbolja zajednica… naređujte… i odvraćajte…”
3. Naređivanje dobra i odvraćanje od zla toliko je važno da je mjerilo vrijednosti i prednosti jednog ummeta. “Vi ste najbolja zajednica…”
4. Ova dužnost se u potpunosti ostvaruje onda kada muslimani djeluju kao istinska zajednica – ummet koji ima svoj poredak i autoritet. “Vi ste najbolja zajednica…”
5. Muslimani su odgovorni za popravak čitavog ljudskog društva. “koja je data ljudima…”
6. Pozivanje na dobro bez borbe protiv zla ima mali učinak. “naređujte dobročinstva a odvraćajte od nevaljalih djela”
7. Svaki pojedinac ima pravo i obavezu da naređuje dobro i odvraća od zla – čak i djevojčica od devet godina ima pravo opomenuti predsjednika države.
8. U ovoj dužnosti ne igraju ulogu godine, područje, rasa, obrazovanje ni društveni položaj. “Vi ste najbolja zajednica… naređujte… i odvraćajte…”
9. Musliman treba naređivati i odvraćati s pozicije dostojanstva i snage, a ne slabosti i poniznog moljakanja. “naređujete…”
10. U ajetu je naređivanje dobra spomenuto prije odvraćanja od zla, što ukazuje na njegovu prednost. “naređujete… i odvraćajte…”
11. Naređivanje i odvraćanje bit će djelotvorni samo ako izviru iz imana. “naređujete… odvraćajte… te vjerujte u Allaha.”

Učinci i blagodati

Ovdje ćemo spomenuti dio učinaka i blagoslova naređivanja dobra i odvraćanja od zla – čak i onda kada se naizgled ne vidi neposredan rezultat:

1. Ponekad danas nema vidljivog učinka, ali ostavlja trag u historiji, u ljudskoj prirodi i u sudu budućih generacija. Tako je Imam Husejn, a.s., stradao na putu naređivanja dobra i odvraćanja od zla kako bi se savjest ljudi kroz stoljeća probudila.
2. Nekada opomena čuva društveni prostor za druge. Kao što je učenje ezana mustehab, čak i kada nema slušaoca, ili kao što je obavezno stati na crveno svjetlo i kada nema vozila – jer je očuvanje zakona i kulture poštivanja pravila nužno.
3. Možda opomena ne spriječi grješnika odmah, ali ponovljene riječi, užitak grijeha će gorčinom ispuniti; barem neće griješiti mirne savjesti, a jednoga dana njegova će se nutrina probuditi.
4. Radi očuvanja slobode mora se naređivati i odvraćati, jer šutnja društvo pretvara u prostor straha, gušenja i bezglasja.
5. Naređivanje i odvraćanje uzdižu samog čovjeka, čak i ako drugi ne poslušaju.
   Kur’an kaže: “Ko ima ljepši govor od onoga koji poziva Allahu?”[9]
6. Ako i ne djeluje na druge, za nas je to približavanje Bogu, vježbanje hrabrosti i dokaz unutarnje gorljivosti i odgovornosti.
7. Prilikom Božanske kazne, oni koji su naređivali dobro bit će spašeni.
8. Naređivanje i odvraćanje smiruju savjest; čovjek kaže: “Ja sam ispunio svoju dužnost.”
   Ova smirenost savjesti je dragocjena, makar drugi i ne poslušali.

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla, put je svih vjerovjesnika.
Kur’an na više mjesta spominje da ljudi nisu slušali savjete vjerovjesnika i da su im okretali leđa. Ipak, oni su ustrajali – pa čak i život dali na tom putu – da se istina ne izgubi i ne nestane.

[1] Ālu ‘Imrān (3), 104.

[2] Lukmān (31), 17.

[3] Ukazuje na Ālu ‘Imrān (3), 104.

[4] Staza rječitosti, izreka 253.

[5] Kenzul-‘ummāl, sv. 3, str. 170.

[6] Ukazuje na El-Mā’ide (5), 78.

[7] Bihārul envār, sv. 44, str. 328.

[8] Ālu ‘Imrān (3), 110.

[9] Fussilet (41), 33.