Važnost namaza

Preporuka Lukmana, a.s.

﴿يَا بُنَيَّ أَقِمِ الصَّلَاةَ وَأْمُرْ بِالْمَعْرُوفِ وَ انْهَ عَنِ الْمُنكَرِ وَ اصْبِرْ عَلَىٰ مَا أَصَابَكَ إِنَّ ذَٰلِكَ مِنْ عَزْمِ الْأُمُورِ﴾‏

Sinko moj, uspostavljaj namaz, zapovijedaj da se dobročinstvo čini, a hrđavo djelo zabrani i trpeljivo podnesi kada te nešto zadesi – zaista su to odlučujuće stvari.[1]

Povodom savjeta koje je hazreti Lukman u ovom ajetu uputio svome sinu o namazu i o dužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla, ukratko ćemo se osvrnuti na ove dvije velike vjerske obaveze.

• Namaz je najjednostavnija, najdublja i najljepša veza čovjeka s Uzvišenim Bogom, prisutna u svim nebeskim vjerama.
• Namaz je jedini ibadet za koji je preporučeno da se prije njegovog obavljanja najmilozvučniji ljudi popnu na uzvišeno mjesto i glasno pozovu:
  ‘Pohitite na namaz!’, ‘Pohitite na spas!’ – da svojim ezanom razbiju tišinu, objave čiste islamske misli i probude nemarne.
• Namaz je toliko važan da je hz. Ibrahim, a.s., cilj nastanjivanja svoje porodice u bezvodnoj pustinji Mekke naveo upravo uspostavljanje namaza, a ne obavljanje hadža.
• Imam Husejn, a.s., na dan Ašure, radi obavljanja dva rekata namaza, svoja prsa je učinio štitom pred neprijateljskim strijelama.
• Kur’an naređuje Ibrahimu i Ismailu, a.s., da Mesdžidul-haram pripreme i očiste za klanjače. Namaz je toliko uzvišen da su Zekerijja, Merjem, Ibrahim i Ismail, a.s., bili služitelji mjesta u kojima se on obavlja.
• Namaz prati čovjeka od rođenja, kada mu se na uho uči ezan i ikamet, pa sve do nakon smrti, kada se nad njim klanja dženaza-namaz.
• Namaz je ključ prihvatanja svih djela. Imam Ali, a.s., piše svome namjesniku: “Najbolje vrijeme odredi za namaz i znaj da se sva tvoja djela primaju u svjetlu tvoga namaza.”
• Namaz je sjećanje na Boga, a sjećanje na Boga jedino smiruje srca.
• Namaz se spominje u većini kur’anskih sura – od najveće, sure Bekare, pa do najmanje, sure Kevser.
• Za zemaljske pojave poput zemljotresa i zastrašujućih vjetrova, kao i za nebeske pojave poput pomračenja Sunca i Mjeseca, propisan je namaz ajata, a za molbu za kišu postoji namaz za kišu.
• Namaz čovjeka odvraća od mnogih grijeha i ružnih djela.

U namazu se ogleda težnja prema svim vrstama savršenstva:

• Čistoća i higijena – kroz misvak, abdest, gusul te čistoću tijela i odjeće;
• Hrabrost i odlučnost – učimo iz glasnog poziva ezana;
• Prisutnost u zajednici – kroz okupljanje u džamijama;
• Pravednost – u izboru pravednog imama džemata;
• Vrijednosti i vrline – kroz poštovanje onih koji stoje u prvim safovima;
• Nezavisno usmjerenje – u kibli; dok se Jevreji i kršćani okreću različitim stranama, musliman ima svoju samostalnu kiblu – Kabu, kako bi sačuvao vlastiti identitet;
• Poštivanje prava drugih – jer čak ni jedna nit konca uzurpirane odjeće ne smije biti na klanjaču;
• Svijest o politici i vodstvu – jer u predajama stoji da namaz bez prihvatanja vilajeta bezgrešnog Imama nije primljen;
• Red i disciplina – u uređenim safovima džemata;
• Sjećanje na šehide – kroz sedždu na turbetu Kerbele;
• Briga o okolini – kroz preporuke o čistoći džamije i onih koji je posjećuju.

U namazu vidimo:

• sjećanje na Boga u svim njegovim dijelovima,
• sjećanje na Sudnji dan u riječima “Vladaru na Dan Vjere”
• izbor pravog puta u “Uputi nas ka Putu pravome”,
• izbor dobrih saputnika u “ka Putu onih na koje izručio si blagodati Svoje”
• udaljavanje od zalutalih i onih na koje je srdžba u “a ne onih na koje srdiš se, niti onih što zalutaše”,
• pažnju prema Poslaniku i Ehli-bejtu u tešehhudu,
• i ljubav prema dobrim robovima u“Neka je selam na nas i Allahove dobre robove!”.
• Pažnja prema halal ishrani ogleda se u predaji da onome ko konzumira alkohol namaz neće biti primljen četrdeset dana.
• Briga o vanjskoj urednosti vidi se u preporuci da se za namaz oblači najbolja odjeća, koristi miris i ukras, pa čak i da žene svoje ukrase nose u namazu.
• Pažnja prema bračnim odnosima ogleda se u hadisu da, ako između muža i žene vlada svađa i ružan govor, namaz nijednog od njih neće biti primljen.

U nekim kur’anskim ajetima namaz i naređivanje dobra i odvraćanje od zla spomenuti su zajedno i međusobno su povezani:

1. Zaista namaz odvraća od razvrata i ogavnosti.[2] ﴿إِنَّ الصَّلَاةَ تَنْهَىٰ عَنِ الْفَحْشَاءِ وَالْمُنكَرِ﴾ ‎‏
2. Zaista dobročinstva poništavaju zločinstva.[3] – ﴿إِنَّ الْحَسَنَاتِ يُذْهِبْنَ السَّيِّئَاتِ﴾ ‎‏
3. Uspostavljaj namaz, i zapovjedaj da se dobročinstvo čini, a od hrđavog djela odvrati.[4] – ﴿أَقِمِ الصَّلَاةَ وَأْمُرْ بِالْمَعْرُوفِ وَانْهَ عَنِ الْمُنكَرِ﴾ ‎‏
4. Onima koji će – ako im na zemlji damo čvrste položaje – uspostavljati namaz, dijeliti zekat, nalagati da se dobra djela čine i zabranjivati ono što nevaljalo je.[5] – ﴿الَّذِينَ إِن مَّكَّنَّاهُمْ فِي الْأَرْضِ أَقَامُوا الصَّلَاةَ وَآتَوُا الزَّكَاةَ وَأَمَرُوا بِالْمَعْرُوفِ وَنَهَوْا عَنِ الْمُنكَرِ﴾ ‎‏

[1] Lukmān (31), 17.

[2] El-‘Ankebūt (29), 45.

[3] Hūd (11), 114.

[4] Lukmān (31), 17.

[5] El-Hadž (22), 41.