Mjesec Božijeg gostoprimstva

﴿شَهْرُ رَمَضَانَ الَّذِي أُنزِلَ فِيهِ الْقُرْآنُ هُدًى لِّلنَّاسِ وَ بَيِّنَاتٍ مِّنَ الْهُدَىٰ وَ الْفُرْقَانِ فَمَن شَهِدَ مِنكُمُ الشَّهْرَ فَلْيَصُمْهُ وَ مَن كَانَ مَرِيضًا أَوْ عَلَىٰ سَفَرٍ فَعِدَّةٌ مِّنْ أَيَّامٍ أُخَرَ يُرِيدُ اللهُ بِكُمُ الْيُسْرَ وَ لَا يُرِيدُ بِكُمُ الْعُسْرَ وَ لِتُكْمِلُوا الْعِدَّةَ وَ لِتُكَبِّرُوا اللهَ عَلَىٰ مَا هَدَاكُمْ وَ لَعَلَّكُمْ تَشْكُرُونَ﴾‏

Mjesec Ramazan je taj u kome Kur’an spušten je kao Uputa za ljude, kao jasno znamenje Upute i onoga što Razdjelnik je. Zato – ko od vas toga mjeseca kod kuće bude, neka ga posti, a ko bude bolestan ili na putu se nađe, tad isti broj drugih dana duguje – Allah vam želi olakšanje, a ne želi vam tegobe, te da određeni broj dana navršite, veličajući Allaha što vas Pravim putem povede i zato da zahvalni budete.[1]

Riječ “Ramazan” potiče od arapskog korijena remeda (رَمَضَ), što u svom izvornom značenju podrazumijeva sagorijevanje – ali specifičnu vrstu sagorijevanja koja iza sebe ne ostavlja dim niti pepeo. Ovaj mjesec je dobio takvo ime jer se u njemu, kroz post i ibadet, grijesi vjernika sagorijevaju i u potpunosti uništavaju, čisteći dušu za novi početak.

Ramazan je mjesec objave Kur’ana i jedini mjesec čije se ime direktno spominje u Božijoj Knjizi. U njemu se nalazi Noć kadra (Lejletul-kadr), koja je vrjednija od hiljadu mjeseci.

Plemeniti Poslanik, s.a.v.a., o ovom mjesecu je kazao: “Sve nebeske knjige objavljene su u mjesecu Ramazanu. To je najbolji Božiji mjesec.”[2] Zabilježeno je da je Poslanik, s.a.v.a., posljednjeg petka u mjesecu Šabanu održao opširnu hutbu o veličanstvenosti Ramazana, koja se i danas prenosi u tefsirima i zbirkama hadisa kao putokaz vjernicima.

Također, o važnosti ovog vremena svjedoči i praksa Imama Sedžada, mir neka je s njim, koja se pominje u čuvenom djelu Sahifa Sedždžadija; od posebnih dova kojima je s čežnjom dočekivao ovaj mjesec, do dirljivih i suznih dova kojima se od njega opraštao, žaleći za odlaskom takvog blagoslova.

Poziv na Božiju gozbu

U mjesecu Ramazanu, vjernici su riječima: “O vjernici! Propisuje vam se post…” pozvani na jedinstvenu Božiju gozbu. Ova gozba se po svojim karakteristikama razlikuje od bilo kojeg dunjalučkog ugošćenja:

1. Domaćin i pozivnica; sam Uzvišeni Gospodar je Domaćin koji je uputio lični poziv Svojim robovima. Biti gost Gospodara svjetova najveća je počast koju čovjek može doživjeti.
2. Sredstva ugošćivanja; blagodati kojima se gosti poslužuju su Noć kadra, spuštanje Kur’ana, silazak meleka na Zemlju, uslišenje dova, duhovno pročišćenje i udaljavanje od vatre džehennemske.
3. Vrijeme ugošćivanja; to je mjesec Ramazan za koji predaje kažu: “Njegov početak je milost (rahmet), njegova sredina je oprost (magfiret), a njegov kraj je nagrada i spas.”
4. Kvalitet gostoprimstva; posebnost Noći kadra je tolika da se u njoj određuju potrebe i opskrba gostiju za cijelu godinu, dok se sama Zemlja ukrašava prisustvom nebrojenih meleka.
5. Trpeza i hrana; na ovoj gozbi ne hrani se tijelo, već duša. To je hrana neophodna za duhovni rast, a to su kur’anski ajeti. Učenje samo jednog ajeta u ovom mjesecu vrjednije je od čitanja cijelog Kur’ana u bilo kojem drugom mjesecu.

Ova gozba nema nikakve sličnosti sa svjetovnim svečanostima. Ovdje Sveopći Znalac, Bogat i Neovisan, Stvoritelj, Vječni i Ponosni, ugošćuje čovjeka – koji je neuk, siromašan, prolazan, stvoren i u svakom trenutku potreban Svoga Gospodara. To je manifestacija beskrajne Božije ljubavi i milosti prema čovjeku.

Etika posta i istinski postač

U zbirci hadisa Vesā’iluš-šī‘a[3] prenosi se opširna predaja o tome kakav treba biti moral onoga koji posti. Postač nije samo onaj ko gladuje, već onaj koji svoje biće čuva od:

• laži, grijeha i bespotrebne prepirke;
• zavisti, ogovaranja i suprotstavljanja istini;
• psovki, prijekora i srdžbe;
• ismijavanja, nepravde i uznemiravanja drugih;
• nemara, druženja s pokvarenjacima, prenošenja tuđih riječi i haram zarade.

Istinski postač je onaj ko je postojan i iskren u svom namazu i onaj čije je srce ispunjeno sjećanjem na Sudnji dan.

Uslovi za prihvatanje ‘pozivnice’

Važno je razumjeti da prisustvo na ovoj Božijoj gozbi ne podrazumijeva samo strpljenje u gladi i žeđi. Predaje nas uče da se post ne smatra potpunim niti prihvaćenim kod onoga ko:

1. odbija pokornost božanskim vođama;
2. ima loš odnos prema supružniku, ophodi se neljubazno ili uskraćuje njegova/njenom legitimna prava;
3. narušava odnose s roditeljima.

Bez ispunjenja ovih moralnih i porodičnih uslova, post ostaje samo na nivou običnog suzdržavanja od jela, bez duhovne dubine koju mjesec Ramazan zahtijeva.

Zaključna misao

Vrijednost mjeseca Ramazana je u tome što je u njemu objavljen Kur’an. Shodno tome, vrijednost svakog čovjeka mjeri se time koliko je Kur’an uspio prodrijeti u njegovo srce i koliko njegove poruke oblikuju njegov život.

Šabanska hutba: Poslanikov proglas o veličini mjeseca Ramazana

Prenosi se od hazreti Alija, mir neka je s njim, da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., posljednjeg petka u mjesecu Šabanu održao govor u kojem je, nakon zahvale Allahu, kazao:

Mjesec iznad svih mjeseci

“O ljudi, pristiže vam Allahov mjesec s blagoslovom, milošću i oprostom. To je mjesec koji je kod Allaha bolji od svih drugih mjeseci; njegovi dani su najbolji dani, njegove noći su najbolje noći, a njegovi časovi su najbolji časovi. To je mjesec u kojem ste pozvani u gostoprimstvo Allahu. U njemu je vaš dah tesbih (slavljenje Boga), a vaš san ibadet. Vaša djela su u njemu primljena, a dove uslišane. Zato iskrenim nijetom i čistim srcem molite svoga Gospodara da vam podari uspjeh u postu i učenju Kur’ana. Nesretan je onaj ko u ovom mjesecu bude lišen Allahovog oprosta.”

Etika i saosjećanje

“Sjetite se svojom glađu i žeđu gladi i žeđi Sudnjeg dana. Udjeljujte sadaku siromašnima i nevoljnicima, poštujte svoje starije i budite samilosni prema mlađima. Čuvajte rodbinske veze, obuzdajte svoje jezike, oborite poglede od onoga što je zabranjeno gledati i zatvorite uši za ono što je zabranjeno slušati. Budite blagi prema siročadi, kako bi drugi bili blagi prema vašoj siročadi. Pokajte se za svoje grijehe i podižite ruke u dovi tokom namaza, jer to su najodabraniji trenuci u kojima Allah Svoje robove gleda s milošću – odaziva im se kada Ga zovu i uslišava im kada Ga mole.”

Oslobađanje od tereta grijeha

“O ljudi, vaše duše su taoci vaših djela, pa ih oslobodite istigfarom (traženjem oprosta). Vaša leđa su opterećena teškim bremenom grijeha, pa ih olakšajte dugim sedždama. Znajte da se Uzvišeni Allah zakleo Svojom veličinom da neće kažnjavati one koji namaz obavljaju i sedždu čine.”

Put ka Džennetu kroz dobra djela

• Iftar: “O ljudi, ko god u ovom mjesecu pripremi iftar vjerniku koji posti, kod Allaha će imati nagradu kao da je oslobodio roba, a prošli grijesi će mu biti oprošteni.” Na primjedbu prisutnih da nemaju svi tu mogućnost, Poslanik, s.a.v.a., je dodao: “Čuvajte se vatre, pa makar uz polovicu hurme ili gutljaj vode.”
• Ahlak: “Ko u ovom mjesecu popravi svoju narav i bude blag, lakše će preći preko Sirat-ćuprije onoga dana kada noge budu posrtale.”
• Olakšavanje drugima: “Ko olakša onima koji su mu potčinjeni, Allah će njemu olakšati polaganje računa.”
• Učenje Kur’ana: “Ko u ovom mjesecu prouči samo jedan ajet iz Kur’ana, imat će nagradu kao da je u drugim mjesecima proučio cijeli Kur’an.”

Pitanje Imama Alija, a.s., i Poslanikove, s.a.v.a., suze

Na kraju hutbe, Vođa pravovjerniuh, Imam Ali, a.s., ustao je i upitao: “O Allahov Poslaniče, koje je djelo najbolje u ovom mjesecu?” Poslanik, s.a.v.a., je odgovorio: “O, oče Hasanov, najbolje djelo u ovom mjesecu je bogosvjesnost i klonjenje onoga što je Allah zabranio.”

Nakon tih riječi, Poslanik, s.a.v.a., je zaplakao. Kada ga je Imam Ali, a.s., upitao za razlog tuge, Poslanik, s.a.v.a., mu je najavio mučeničku smrt koja će ga zadesiti upravo u ovom blagoslovljenom mjesecu dok bude na namazu, ističući Alijevu visoku duhovnu poziciju riječima: “Ko tebe ubije, kao da je mene ubio… jer ti si od mene kao što je moja duša.”[4]

[1] El-Bekare (2), 185.

[2] Tefsir Burhan.

[3] Vesā’iluš-šī‘a, sv. 7, str. 119.

[4] Emālī, str. 93-96.