Vrijednosti zijareta Imama Hadija i Imama Askerija, a.s.

Nema sumnje da je vrijednost posjete i zijareta ova dva Imama, a.s., nije manja od posjete i zijareta drugih Imama, a.s. Od Imama, Sadika, a.s., prenosi se da je kazao: “Onaj ko posjeti jednog od Imama, kao da je posjetio Allahova Poslanika, s.a.v.a.” Također, i ova predaja je od njega prenesena: “Svako ko posjeti imama čija poslušnost je obavezna, i pored njega obavi četiri rekata pohvalnog namaza, bit će mu upisani sevabi jednog hadža i jedne umre.”

Allame Medžlisi, r.a., u svome djelu u poglavlju pod nazivom ‘Vrijednosti obnove mezara Vjerovjesnika i Imama, i njihovim posjetama’ navodi petnaest predaja, međutim ovdje ćemo navesti samo tri:

1. Rahmetli Šejh Tusi prenosi od bu Hašima Džaferija od Imama Hasana Askerija, a.s., da je kazao: “Moj mezar u Surre men reā je zaštita za obje skupine (misli se na šiije i sunnije).” Naravno značenje ove predaje bi bilo da blagoslov mezara ovog Imama, a.s., ima opću blagodat koja obuhvata sve i svakoga, kao što je mezar Muse sina Džafera sigurnost za stanovnike Bagdada.
2. Šejh Tusi u djelu pod imenom El-Emālī je prenio sljedeću predaju: “Obratio sam se Imamu Hadiju, a.s.: ‘O, gospodine moj! Poduči me dovi kojom ću se približiti Svemogućem Bogu.’ Odgovorio je: ‘Dovu koju ću ti sada prenijeti je dova kojom se više puta molim Bogu, i tražim od Njega da se ne vrati razočaran i beznadežan onaj ko je u mome haremu prouči. A ona glasi:

يَا عُدَّتِی عِنْدَ الْعُدَدِ، وَ يَا رَجَائِی وَ الْمُعْتَمَدُ، وَ يَا كَهْفِی وَ السَّنَدُ، وَ يَا وَاحِدُ يَا أَحَدُ، وَ يَا قُلْ هُوَ اللّٰهُ أَحَدٌ. أَسْأَلُكَ اللَّهُمَّ بِحَقِّ مَن خَلَقْتَهُ مِنْ خَلْقِكَ، وَ لَمْ تَجْعَلْ فِی خَلْقِكَ مِثْلَهُمْ أَحَدًا، صَلِّ عَلَى جَمَاعَتِهِمْ، وَ افْعَلْ بِی کَذَا وَ کَذَا

Jā ‘uddetī ‘indel ‘uded. Ve jā redžāī vel mu‘temed. Ve jā kehfī ves-sened. Ve jā vāhidu jā ehad. Ve jā kul huvallāhu ehad. Es’eluke, allāhumme, bi hakki men halaktehu min halkike, ve lem tedž‘al fi halkike mislehum ehaden, salli ‘alā džemā‘atihim, vef‘al bī …

O Ti koji si moje utočište u nevoljama, i nado moja i oslonče, i zaštito moja i podrško, o Jedini, o Jedan, o Ti koji si rekao: ‘Reci: On je Allah, Jedan.’ Molim Te, Allahu moj, pravom onoga koga si stvorio od svojih stvorenja i nisi među njima stvorio nikoga kao što su oni, blagoslovi ih sve i učini za mene to i to.

(Na mjestu “to i to” osoba može iznijeti svoju specifičnu potrebu ili želju.)

• U djelu ‘Uddetud-dā‘ī na 65. stranicipominje se predaja da je jedna osoba u vrijeme Imama Hadija, a.s., imala važnu potrebu koja ga je tištila, te se obratila Imamu, a.s., tražeći od njega da se zauzme kod vladara tog vremena. Nije prošlo mnogo vremena a njegova poteškoća i problem se u potpunosti riješio. Otišao je kod Imama Hadija, a.s., i upitao: “Da li si se zauzeo za mene kod njega?” Imam, a.s., odgovorio je: “Uzvišeni Allah nas je tako odgojio da u pogledu važnih pitanja samo u Njega utočište tražimo, i da osim njega nikog ne tražimo. Pobojah se da ako se zauzmem za tebe kod vladara da ću izmijeniti svoj put. Zato sam Boga Uzvišenoga zamolio da niko nakon mene ovu dovu pored moga mezara ne prouči a da mu ne bude uslišana.” Potom je pomenuo dovu koju smo već unaprijed naveli.