Važnost
﴿وَ لْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَ يَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَ يَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَ أُولَٰئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ﴾
Neka među vama bude jedna zajednica koja će pozivati na put dobra, zahtijevati dobročinstvo i zabranjivati zla, a takvi će uspjeti, zaista.[1]
Naređivanje dobra znači podsticanje na vrline i plemenita djela, a odvraćanje od zla znači sprečavanje loših i ružnih postupaka. Za izvršavanje ove dvije velike dužnosti nije potrebna posebna životna dob, jer i Lukman svome sinu kaže: “O sinko moj, uspostavljaj namaz i zapovjedaj da se dobročinstvo čini…”[2]
Naređivanje dobra je znak:
- ljubavi prema vjeri i njenim načelima,
- ljubavi prema ljudima,
- brige za zdravlje i moral društva,
- slobode izražavanja,
- vjerske gorljivosti,
- prijateljske povezanosti među ljudima,
- budne ljudske prirode,
- općeg nadzora i prisutnosti u društvenim tokovima.
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla dovodi do:
- ohrabrivanja dobročinitelja,
- buđenja neupućenih,
- upozorenja radi sprečavanja prijestupa,
- uspostavljanja društvene discipline.
Kur’an kaže da ste vi, muslimani, najbolji ummet, jer naređujete dobro i odvraćate od zla.[3]
Imam Ali, a.s., kaže: “Allah je propisao … naređivanje dobra za korist ljudi običnih, odvraćanje od zla radi obuzdavanja slaboumnih.”[4] U drugoj predaji stoji: “Onaj ko ne spriječi zlo sličan je onome ko ranjenika ostavi na putu da umre.”[5]
Poslanici poput hz. Davuda i hz. Isaa, a.s., prokleli su one koji nisu odvraćali od zla.[6]
Ustanak Imama Husejna, a.s., bio je upravo radi ove dužnosti: “Želim da naređujem dobro i odvraćam od zla.”[7]
Šutnja i ravnodušnost pred grijehom dovode do toga da:
- grijeh postane uobičajen,
- grješnik postane hrabriji,
- naša srca otvrdnu,
- šejtan bude zadovoljan,
- a Božija srdžba se spusti na društvo.
Kur’an poručuje da, ako se na nekom skupu vrijeđaju Božiji ajeti, u znak protesta treba napustiti takvo mjesto kako bi se tok razgovora promijenio.
Ako nekoga pozovemo na dobro, učestvujemo u nagradi njegovih dobrih djela. Ali, ako pred pokvarenošću, zastranjenjem i grijehom šutimo, postepeno će se zlo proširiti, a pokvareni i smutljivci zavladat će ljudima.
Čovjek prema grijehu mora imati tri stava:
- da ga u srcu prezire,
- da ga jezikom osudi,
- da ga snagom i zakonom spriječi.
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla dvije su Božanske obaveze. Izgovori poput:
- tuđi grijesi nisu moja stvar,
- ne smijemo ljudima oduzimati slobodu,
- stid me je i bojim se,
- jedan cvijet ne čini proljeće,
- svako ima svoju vjeru,
- nećemo zajedno u kabur,
- ima ko će to raditi umjesto mene,
- izgubit ću prijatelje ili mušterije,
i slične misli – ne mogu skinuti ovu dužnost s naših pleća.
Načela i uvjeti
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla mora biti:
- svjesno i utemeljeno na znanju,
- dobronamjerno i iz samilosti,
- razumno i promišljeno,
- i, koliko god je moguće, obavljeno na skriven i nenametljiv način.
Ponekad smo dužni da sami opomenemo, ali ondje gdje naša riječ nema utjecaja, dužnost ne prestaje – već trebamo zamoliti druge, čija riječ ima težinu, da oni to učine. Čak i ako se zlo može spriječiti samo na kratko vrijeme, treba ga spriječiti; a ako se rezultat može postići ponavljanjem, onda treba ustrajati i ponavljati.
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla ostvaruje se na dva načina:
- Kao opća i zajednička dužnost – svaka osoba je obavezna da prema svojim mogućnostima djeluje na ovom putu.
- Kao organizirana društvena obaveza – koju preuzima uređena i odgovorna skupina te je odlučno provodi. Kao primjer: ako vozač na ulici počini prekršaj, ostali vozači ga upozore svjetlima i sirenom, a policija stupa na scenu kako bi se s prekršiteljem postupilo na zakonski način.
Naređivanje dobra – znak najboljeg ummeta
﴿كُنتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَ تَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَ تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ﴾
Vi ste najbolja zajednica koja je data ljudima: naređujte dobročinstva a odvraćajte od nevaljalih djela, te vjerujte u Allaha…[8]
U ovom ajetu ukazuje se na opći i društveni nivo naređivanja dobra i odvraćanja od zla, iz čega se razumiju važne poruke:
- Biti ‘najbolji ummet i zajednica’ ne ostvaruje se parolama, nego vjerom i praktičnim naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla. “Vi ste najbolja zajednica… naređujte…”
- U narodu i zajednici koji je šutljiv i uplašen nema dobra. “Vi ste najbolja zajednica… naređujte… i odvraćajte…”
- Naređivanje dobra i odvraćanje od zla toliko je važno da je mjerilo vrijednosti i prednosti jednog ummeta. “Vi ste najbolja zajednica…”
- Ova dužnost se u potpunosti ostvaruje onda kada muslimani djeluju kao istinska zajednica – ummet koji ima svoj poredak i autoritet. “Vi ste najbolja zajednica…”
- Muslimani su odgovorni za popravak čitavog ljudskog društva. “koja je data ljudima…”
- Pozivanje na dobro bez borbe protiv zla ima mali učinak. “naređujte dobročinstva a odvraćajte od nevaljalih djela”
- Svaki pojedinac ima pravo i obavezu da naređuje dobro i odvraća od zla – čak i djevojčica od devet godina ima pravo opomenuti predsjednika države.
- U ovoj dužnosti ne igraju ulogu godine, područje, rasa, obrazovanje ni društveni položaj. “Vi ste najbolja zajednica… naređujte… i odvraćajte…”
- Musliman treba naređivati i odvraćati s pozicije dostojanstva i snage, a ne slabosti i poniznog moljakanja. “naređujete…”
- U ajetu je naređivanje dobra spomenuto prije odvraćanja od zla, što ukazuje na njegovu prednost. “naređujete… i odvraćajte…”
- Naređivanje i odvraćanje bit će djelotvorni samo ako izviru iz imana. “naređujete… odvraćajte… te vjerujte u Allaha.”
Učinci i blagodati
Ovdje ćemo spomenuti dio učinaka i blagoslova naređivanja dobra i odvraćanja od zla – čak i onda kada se naizgled ne vidi neposredan rezultat:
- Ponekad danas nema vidljivog učinka, ali ostavlja trag u historiji, u ljudskoj prirodi i u sudu budućih generacija. Tako je Imam Husejn, a.s., stradao na putu naređivanja dobra i odvraćanja od zla kako bi se savjest ljudi kroz stoljeća probudila.
- Nekada opomena čuva društveni prostor za druge. Kao što je učenje ezana mustehab, čak i kada nema slušaoca, ili kao što je obavezno stati na crveno svjetlo i kada nema vozila – jer je očuvanje zakona i kulture poštivanja pravila nužno.
- Možda opomena ne spriječi grješnika odmah, ali ponovljene riječi, užitak grijeha će gorčinom ispuniti; barem neće griješiti mirne savjesti, a jednoga dana njegova će se nutrina probuditi.
- Radi očuvanja slobode mora se naređivati i odvraćati, jer šutnja društvo pretvara u prostor straha, gušenja i bezglasja.
- Naređivanje i odvraćanje uzdižu samog čovjeka, čak i ako drugi ne poslušaju.
Kur’an kaže: “Ko ima ljepši govor od onoga koji poziva Allahu?”[9] - Ako i ne djeluje na druge, za nas je to približavanje Bogu, vježbanje hrabrosti i dokaz unutarnje gorljivosti i odgovornosti.
- Prilikom Božanske kazne, oni koji su naređivali dobro bit će spašeni.
- Naređivanje i odvraćanje smiruju savjest; čovjek kaže: “Ja sam ispunio svoju dužnost.”
Ova smirenost savjesti je dragocjena, makar drugi i ne poslušali.
Naređivanje dobra i odvraćanje od zla, put je svih vjerovjesnika.
Kur’an na više mjesta spominje da ljudi nisu slušali savjete vjerovjesnika i da su im okretali leđa. Ipak, oni su ustrajali – pa čak i život dali na tom putu – da se istina ne izgubi i ne nestane.
[1] Ālu ‘Imrān (3), 104.
[2] Lukmān (31), 17.
[3] Ukazuje na Ālu ‘Imrān (3), 104.
[4] Staza rječitosti, izreka 253.
[5] Kenzul-‘ummāl, sv. 3, str. 170.
[6] Ukazuje na El-Mā’ide (5), 78.
[7] Bihārul envār, sv. 44, str. 328.
[8] Ālu ‘Imrān (3), 110.
[9] Fussilet (41), 33.

