To je historijsko hodočasničko i kulturološko mjesto koje se nalazi u južnom dijelu grada Nedžefa. Sāfī Safā je mjesto gdje se nalazi turbe Usejjeba Jemenca i mekam Imama Alija, a.s. Naziv potiče iz složenice Safātu-s-safā (صَفَاةُ الصَّفَا), gdje riječ Safātu-s-sāf (صَفَاةُ الصَّاف) označava odmorište karavana, dok riječ Safā (اَلصَّفَا) znači kamena ploča. Shodno navođenjima historičara, po imenu Abdurezzak Hirzudin, na ovom mjestu su se održavale mnoga naučna i književna okupljanja.
Ovaj mekam se nalazi na magistralnom putu na jugu Nedžefa, pet stotina metara zapadno od harema Imama Alija, a.s., a na južnoj strani nalazi mu se mekam Imama Sedžada, a.s.
Kako historičari bilježe ovo je mjesto na kojem je hz. Musa, a.s., činio ibadet. Isto tako, preneseno je da kada bi se Imam Ali, a.s., želio udaljiti od ljudi došao bi na ovo mjesto i ibadetio.
Pored svega kazanog, ovdje je ukopan i jedan od bliskih ashaba Imama Alija, a.s., po imenu Usejjib. Usejjib je bio veoma bogata osoba, porijeklom iz Jemena.
Abdullah ibn Abbas i Abdullah ibn Jafar su prenijeli: “Jednog dana smo bili sa Zapovjednikom vjernih, a.s., ušao je Imam Hasan, a.s., i kazao: ‘O, Zapovjedniče vjernih! Došla je jedna osoba i traži dozvolu da te vidi.’ Imam Ali, a.s., kaza: ‘Reci mu da uđe.’ Ušao je stasit muškarac, lijepoga izgleda i velikoga statusa, elokventnog i prijatnog naglaska, nosio je odjeću bogataša. Poselamio je i rekao: ‘Došao sam iz najudaljenijih krajeva zemlje Jemena i jedan sam od arapskih velikana koji se pripisuju kao tvoji sljedbenici. Imam veliku imovinu i obilato bogatstvo. Imao sam sretan i ugodan život, imanje i imovinu koja je rasla i umnožavala se. Imam mnoga iskustva, ali imam i neprijatelja koji je veoma tvrdoglav, i koji me je napao svojim brojnim trupama i pobijedio me. U snu mi se ukazala osoba koja mi je rekla da dođem kod tebe i da me podučite dovi koju te je Allahov Poslanik, Muhammed, s.a.v.a.., podučio, a čijim učenjem ću pobijediti svoga neprijatelja. O, Zapovjedniče vjernih! Dolazeći k tebi poveo sam četiri stotine sluga, a neka su Allah, Poslanik Njegov i ti, svjedoci da sam ih sve oslobodio, a to sam učinio samo radi Boga Uzvišenoga! Sada – došao sam kod tebe daleko od svoje domovine prolazeći težak put. Stoga, ukaži mi samilost, te iz svoje blagosti i velikodušnosti poduči me toj dovi.’ Imam Ali, a.s., je kazao: ‘Uredu, uradit ću to, ako Bog da!’ – Potom je zatražio papir i pero, te zapisao dovu, nakon čega je kazao: ‘Dobro je čuvaj, a cijelu dovu moraš proučiti u jednom danu, a ja se nadam dok se vratiš u svoju domovinu, da će Uzvišeni Allah uništiti tvoje neprijatelje. Uistinu, čuo sam od Božijeg Poslanika, s.a.v.a., da je kazao: ‘Ako neko prouči ovu dovu iskrenom namjerom i poniznim srcem, potom naredi brdu da se sa njim kreće, ono će uistinu za njim krenuti. A ako naredi moru, moći će po njemu da korača.’ Nakon proučene dove, čovjek iz Jemena se zaputio prema dvojoj domovini. Poslije četrdeset dana njegovo pismo je stiglo u ruke Imama Alija, a.s., u kojem je napisao: ‘Istina je ta da je Svemogući Bog uništio moje neprijatelje, i to na način da ni jedan od njih nije ostao u mojoj zemlji.’ Na ovo je Imam Ali, a.s., kazao: ‘Znao sam da će se ovo desiti! Božiji Poslanik, s.a.v.a., me je podučio ovoj zbilji. Nema tog teškog posla, a da ga ne olakšam učenjem ove dove!’”
U djelu Iršādul-kulūb se prenosi da je jednog dana Imam Ali, a.s., otišao izvan Kufe u Nedžefsku pustinju da ibadeti. Najednom se pojavila osoba koja je jahala devu, a pored koje je bilo mrtvo tijelo. Približila se imamu Aliju, a.s., i predstavila se, kazujući da dolazi iz Jemena i da je došao ovdje da ukopa svoga oca, prenoseći da je njegov otac rekao: “Otac mi je oporučio da ga ovdje sahranim, jer će se ovdje također sahraniti osoba čijim zagovorom i šefa’atom će biti oprošteno tolikom broju ljudi, koji su veličine Rebi‘e i Mudarra (dva velika arapska plemena).” Na to ga je Imam Ali, a.s., upitao: “Poznaješ li tu osobu? – Tako mi Boga, ta osoba sam ja! – Sada ustani, i da sahranimo tvoga oca!”
