Kufska džamija u predajama
Nekada davno, Kufska džamija je bila centar primjene i sprovođenja šerijatskog pravosuđa Vođe pravovjernih, Imama Alija, a.s., gdje je odlučivao o sporovima i pravima drugih, kao što je i izdavao mjere utemeljene šerijatskim zakonom počinitelju kaznenih djela; kao što će biti i centar islamskog pravosuđa nakon pojave posljednjeg Imama iz Poslanikove porodice, hz. Mehdija, a.s.
Vođa pravovjernih, Imam Ali, a.s., u jednom od svojih dugih govora, pojašnjavajući vrijednosti Kufske džamije, kazao je:
يَا أَهْلَ الْكُوفَةِ! لَقَدْ حَبَاكُمُ اللهُ، عَزَّ وَ جَلَّ، بِمَا لَمْ يَحْبُ بِهِ أَحَدًا. فَفَضَّلَ مُصَلَّاكُمْ وَ هُوَ بَيْتُ آدَمَ وَ بَيْتُ نُوحٍ وَ بَيْتُ إِدْرِيسَ وَ مُصَلَّى إِبْرَاهِيمَ الْخَلِيلِ وَ مُصَلَّى أَخِي الْخَضِرِ، عَلَيْهِ السَّلَامُ، وَ مُصَلَّايَ. وَ إِنَّ مَسْجِدَكُمْ هَذَا أَحَدُ الْأَرْبَعَةِ الْمَسَاجِدِ الَّتِي اِخْتَارَهَا اللهُ، عَزَّ وَ جَلَّ، لِأَهْلِهَا. وَ كَأَنِّي بِهِ يَوْمَ الْقِيَامَةِ فِي ثَوْبَيْنِ أَبْيَضَيْنِ شَبِيهٌ بِالْمُحْرِمِ، يَشْفَعُ لِأَهْلِهِ وَ لِمَنْ صَلَّى فِيهِ، فَلَا تُرَدُّ شَفَاعَتُهُ. وَ لَا تَذْهَبُ الْأَيَّامُ حَتَّى يُنْصَبُ فِيهِ الْحَجَرُ الْأَسْوَدُ، وَ لَيَأْتِيَنَّ عَلَيْهِ زَمَانٌ يَكُونُ مُصَلَّى الْمَهْدِيِّ مِنْ وُلْدِي وَ مُصَلَّى كُلِّ مُؤْمِنٍ وَ لَا يَبْقَى عَلَى الْأَرْضِ مُؤْمِنٌ إِلَّا كَانَ بِهِ أَوْ حَنَّ قَلْبُهُ إِلَيْهِ. فَلَا تَهْجُرُوهُ وَ تَقَرَّبُوا إِلَى اللهِ، عَزَّ وَ جَلَّ، بِالصَّلَاةِ فِيهِ وَ اِرْغَبُوا إِلَيْهِ فِي قَضَاءِ حَوَائِجِكُمْ. فَلَوْ يَعْلَمُ النَّاسُ مَا فِيهِ مِنَ الْبَرَكَةِ لَأَتَوْهُ مِنْ أَقْطَارِ الْأَرْضِ، وَ لَوْ حَبْوًا عَلَى الثَّلْجِ .
“O, Kufljani! Doista, Allah, Svemogući i Uzvišeni, vam je udijelio i podario kao što do sada nikoga nije tako darovao. Dao je prednost vašoj džamiji nad drugima, a ona je bila dom Adema, a.s., Nuha, a.s., Idrisa, a.s., i mjesto molitve Ibrahima, a.s., Allahova prijatelja, i brata moga Hidra, a.s., kao i moje mjesto molitve. I, uistinu, je ova vaša džamija jedna od četiri džamije koje je Allah, Svemogući i Uzvišeni, odabrao za njene stanovnike i ljude. Kao da vidim na Danu sudnjem da su njeni klanjači odjeveni u dvije bijele haljine poput ihrama, i zauzimaju se (šefat) za članove porodice svoje i sve one koji su u njoj klanjali, a da se pri tome njihovo zauzimanje neće odbiti! Neće proći mnogo vremena kad će se u njoj postaviti Crni kamen, a doći će i to vrijeme kad će biti mjesto obavljanja molitve Mehdija, iz moga potomstva, i mjesto molitve svakog vjernika. A na Zemlji neće ostati ni jedan vjernik, osim da se u njoj nalazi ili da njegovo srce žudi za njom. Stoga, ne napuštajte je i približavajte se Allahu, Svemogućem i Uzvišenom, namazom u njoj, i podstičite se u njoj tražeći ispunjenje vaših potreba. Kada bi ljudi znali šta je sve u njoj od blagoslova, hrlili bi joj iz svih dijelova Zemlje, pa makar pužući po snijegu.”[1]
Proširenje Kufske džamije
Prvi utemeljitelj Kufske džamije je bio hz. Adem, a.s., a u prošlosti je bila mnogo veća od sadašnje zgrade. Vođa pravovjernih, Imama Ali, a.s., je stao ispred ulaznih vrata Kufske džamije te stavio strijelu u luk i pustio je. Strijela je upala među prodavače hurmi, pa je kazao: “Do tog mjesta je bila džamija”, pa je nastavio kazujući, “a od njenih temelja je dosta umanjeno, kao što je umanjeno i od njenog kockastog izgleda.”[2]
Huzejfe ibn Jeman kazuje da je od ukupne površine Kufske džamije umanjeno dvanaest hiljada lakata (otprilike 230 m2).[3]
Mufaddal pripovjeda da je bio sa Imamom Sadikom, a.s., kada su stigli do kraja pijace, gdje su se prodavala sedla i ulja, sišao je s konja i kazao: “Sjaši s konja, jer ovo mjesto je bilo dio prve Kufske džamije koju je hz. Adem, a.s., zacrtao, a ja se ustežem da u nju uđem jašući!”[4]
Imam Bakir, a.s., u jednoj dugoj predaji je kazao: “Kada se pojavi Imam Mehdi, a.s., ući će u Kufu i narediti da se poruše sve četiri džamije kako bi se došlo do njenih prvobitnih temelja.”[5]
Vođa pravovjernih, Imam Ali, a.s., kazao je: “Poputnina se ne sprema, osim za četiri džamije: Mesdžidul haram, Poslanikova džamija i Kufska džamija.”[6]
Ukras pobožnjaka, Imam Sedžad, a.s., se zaputio iz Medine ka Kufi da bi samo obavio četiri rekata u Kufskoj džamiji, nakon čega bi sjeo na svoju jahalicu i vratio se u Medinu.[7]
Vođa pravovjernih, Imam Ali, a.s., kazao je: “… I, uistinu, je ova vaša džamija jedna od četiri džamije koje je Allah, Svemogući i Uzvišeni, odabrao za njene stanovnike i ljude. … Stoga, ne napuštajte je i približavajte se Allahu, Svemogućem i Uzvišenom, namazom u njoj, i podstičite se u njoj tražeći ispunjenje vaših potreba. Kada bi ljudi znali šta je sve u njoj od blagoslova, hrlili bi joj iz svih dijelova Zemlje, pa makar pužući po snijegu.”[8] Potom je stavio svoju blagoslovljenu ruku na prsa i kazao: “U njoj neće moliti osoba u tegobi za potrebu od svojih potreba, osim da joj Allah ne usliša i ne ukloni njenu tegobu!”[9]
Imam Sadik, a.s., kazao je: “Kako li je dobra i blagoslovljena Kufska džamija. U njoj je klanjalo hiljadu vjerovjesnika i hiljadu opunomoćenika.”[10] S ovim u vezi, Allahov Poslanik, s.a.v.a., kazao je da će se Kufska džamija na Danu sudnjem zauzeti i šefat činiti za svakoga ko je u njoj obavio dva rekata.[11]
Imam Sadik, a.s., kazao je: “Propisani namaz u njoj jednači hiljadu (pohvalnih) namaza, a nafila u njoj jednači pet stotina (pohvalnih) namaza, a sjedenje u njoj, bez učenja (Kur'ana) i zikrenja, ima nagradu ibadeta.[12] Namaz u Kufskoj džamiji obavljen samostalno je vrijedniji od sedamdeset namaza obavljenih u džematu u drugim džamijama.[13]”
Ebu Hamza Sumali pripovjeda: “Uzeo me za ruku Asbag ibn Nebate i pokazao mi sedmi stup i kazao je: “Ovo je mekam Vođe pravovjernih, Imama Alija, a.s.!”[14]
Na osnovu raznih predaja kazuje se da svaku noć šezdeset hiljada meleka se spušta u Kufsku džamiju i obavljaju namaz pored sedmog stuba, i neće moći doći na red ponovo da se vrate i klanjaju tamo do Sudnjega dana.[15]
Imam Rida, a.s., kazao je: “Kufska džamija je bila dom hz. Nuha, a.s. Ako neko u nju uđe stotinu puta, Allah Uzvišeni će mu stotinu puta upisati oprost, jer se u njoj nalazi dova za oprost hz. Nuha, a.s.”[16] Misli se na dovu pomenutu u 28. ajetu sure Nuh, a koja glasi:
رَّبِّ اغْفِرْ لِي وَ لِوَالِدَيَّ وَ لِمَن دَخَلَ بَيْتِيَ مُؤْمِنًا وَ لِلْمُؤْمِنِينَ وَ الْمُؤْمِنَاتِ وَ لَا تَزِدِ الظَّالِمِينَ إِلَّا تَبَارًا
Gospodaru moj! Oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nepravednicima samo propast povećaj!
[1] Isbātul-hudāt, sv. 5, str. 65; Vesāiluš-šī‘a, sv. 5, str. 257; El-Emālī, str. 227; Bihārul-envār, sv. 97, str. 389; Men lā jahduruhul fekīh, sv. 1, str. 231; Revdatul-vā‘izīn, sv. 2, str. 337; El-Vāfī, sv. 14, str. 1447.
[2] Bihārul-envār, sv. 100, str. 398.
[3] Bihārul-envār, sv. 100, str. 396.
[4] Bihārul-envār, sv. 100, str. 396.
[5] El-Kāfī, sv. 8, str. 234.
[6] Vesāiluš-šī‘a, sv. 5, str. 257.
[7] Vesāiluš-šī‘a, sv. 5, str. 254.
[8] Isbātul-hudāt, sv. 5, str. 65; Vesāiluš-šī‘a, sv. 5, str. 257; El-Emālī, str. 227; Bihārul-envār, sv. 97, str. 389; Men lā jahduruhul fekīh, sv. 1, str. 231; Revdatul-vā‘izīn, sv. 2, str. 337; El-Vāfī, sv. 14, str. 1447.
[9] Bihārul-envār, sv. 100, str. 404.
[10] Vesāiluš-šī‘a, sv. 5, str. 252.
[11] Vesāiluš-šī‘a, sv. 5, str. 396.
[12] Vesāiluš-šī‘a, sv. 5, str. 391.
[13] Vesāiluš-šī‘a, sv. 5, str. 239.
[14] Bihārul-envār, sv. 83, str. 377.
[15] Vesāiluš-šī‘a, sv. 5, str. 264.
[16] Bihārul-envār, sv. 51, str. 113.
