Prvi četvrtak, odnosno noć s četvrtka na petak u mjesecu Redžebu naziva se ‘Lejletur-regāib’. To u prijevodu znači ‘Noć obilnih darova i dobročinstava’ ili ‘Noć žudnji i uslišenja molbi’. Naziv potječe iz predaje Allahovog Poslanika, s.a.v.a., u kojoj su navedena određena djela za ovu noć.
Značenje naziva
Riječ ‘regāib’, ar. رَغَائِب je množina riječi regībe, ar. رَغِيبَة, što označava nešto čemu se teži, što se priželjkuje, ali i iznimno vrijedan dar.
- Prema prvom značenju, to je noć u kojoj je izražena žudnja i usmjerenost ka ibadetu i pokornosti Bogu; noć u kojoj čestiti robovi Božiji osjećaju snažnu potrebu za blizinom i prisnošću sa svojim Stvoriteljem.
- Prema drugom značenju, to je noć u kojoj je Božije darivanje neizmjerno. Iskreni vjernici, obraćajući se Bogu Uzvišenom i iskazujući poniznost pred Njime, postaju dostojni primanja beskrajnih blagodati i oprosta.[1]
Propis obilježavanja Lejletur-regāib
Znaj da obzir prema ibadetu i težnja za postizanjem istinske sreće nalažu da spomenemo djela ove noći uoči petka na samom početku ovog časnog mjeseca. Čak i ako prvi dan mjeseca ne bude petak, spominjemo ga ranije kako bi vjernik bio spreman čim nastupi prva noć s četvrtka na petak.
Pronašli smo u knjigama o ibadetu, prenoseći od Poslanika, s.a.v.a., predaju o odlikama mjeseca Redžeba u kojoj stoji:
“Nipošto ne zanemarujte prvu noć s četvrtka na petak u mjesecu Redžebu, jer to je noć koju meleki nazivaju Lejletur-regaib. Kada prođe trećina te noći, na nebesima i na Zemlji ne ostane nijedan melek, a da se ne sakupi u Kabi i oko nje. Tada ih Allah pogleda Svojom milošću i kaže: ‘O, moji meleki! Tražite od Mene šta god želite!’ Oni će odgovoriti: ‘Gospodaru naš! Naša je želja da oprostiš onima koji poste mjesec Redžeb.’ Na to će Uzvišeni Allah kazati: ‘To sam već učinio!’
Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.a., kazao:
“Ko god bude postio prvi četvrtak u Redžebu, a potom između akšama i jacije klanja dvanaest rekata (predajući selam nakon svaka dva rekata), bit će mu oprošteni grijesi.
Opis namaza:
- Na svakom rekatu uči se Fatiha, sura el-Kadr tri puta i sura el-Ihlas dvanaest puta.
- Nakon završetka namaza, donese se salavat na mene (Poslanika, s.a.v.a.) sedamdeset puta, učeći:
اَللَّهُمَّ صَلِّ عَلَىٰ مُحَمَّدٍ النَّبِيِّ الْأُمِّيِّ وَ عَلَىٰ آلِهِ
Allāhumme salli ‘alā Muhammedin-nebijjil ummijji ve ‘alā ālihi.
Allahu moj! Blagoslovi Muhammeda, vjerovjesnika koji nije podučavan, i njegovu porodicu.
- Zatim se padne na sedždu i sedamdeset puta prouči:
سُبُّوحٌ قُدُّوسٌ رَبُّ الْمَلَائِكَةِ وَ الرُّوحِ
Subbūhun kuddūsun rabbul melā’iketi ver-rūh.
Slavljeni si i Sveti, Gospodaru meleka i Ruha.
- Potom se podigne glava sa sedžde i sedamdeset puta prouči:
رَبِّ اغْفِرْ وَ ارْحَمْ وَ تَجَاوَزْ عَمَّا تَعْلَمُ إِنَّكَ أَنْتَ الْعَلِيُّ الْأَعْظَمُ
Rabbi-gfir ve-rham ve tedžāvez ‘ammā ta‘lem, inneke entel ‘alijjul a‘zam
Gospodaru! Oprosti mi, smiluj mi se i pređi preko onog što znaš, doista si Ti Svevišnji i Najveličanstveniji.
- Zatim se ponovo padne na drugu sedždu, ponovi se zikr sa prve sedžde sedamdeset puta, a potom se uputi molba Allahu za svoju potrebu. Ona će, ako Allah da, biti uslišena.”
Nagrada za ovaj namaz
Poslanik, s.a.v.a., je dodao:
“Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, nema tog roba koji obavi ovaj namaz, a da mu Allah ne oprosti sve grijehe, makar ih bilo koliko morske pjene, pijeska u pustinji i listova na stablima. On će se na Sudnjem danu moći zauzimati za sedam stotina članova svoje porodice koji su već zaslužili vatru.
A kada nastupi prva noć u kaburu, Allah će mu poslati nagradu za ovaj namaz u najljepšem liku, vedrog lica i rječitog jezika, koji će mu reći: ‘O, moj voljeni! Raduj se, spasio si se svake tegobe!’
Čovjek će upitati: ‘Ko si ti? Tako mi Boga, nisam vidio ljepšeg lica, niti osjetio ljepšeg mirisa od tvoga!’
On će odgovoriti: ‘Ja sam nagrada za onaj namaz koji si klanjao te i te noći, u tom i tom mjestu, te i te godine. Došao sam večeras da ispunim tvoje pravo, da ti uklonim samoću i odagnam tvoj strah. A kada se puhne u ‘sūr’, ja ću ti praviti hlad na glavom tvojom usred kijametske ravnice. Zaista, nikada nećeš biti uskraćen za dobro od svoga Gospodara.’”[2]
[1] Markaz-e pasokhgūji be so’ālat-e dīnī, pitanje broj 3856, datum 19. 7. 2007.
[2] Ikbālu bil a‘mālil haseneti fīmā ja‘melu merreten fis-sene, sv. 3, str. 185-186.

