Za mnoge je njihovo razumijevanje Imama Ride, a.s., ograničeno na njegovo imenovanje za prijestolonasljednika abasijskog vlastodršca Memuna, kao i asocijacija na Mešhed, mjesto počivališta Imama Ride, a.s., u veličanstvenom haremu. Međutim, život  Imama Ride, a.s., nudi bogatstvo mudrosti i upute. U nastavku iznosimo pet vrijednih lekcija koje možemo naučiti od osmog Imama, a.s.:

1. Međuljudske vještine

Ibrahim ibn Abbas, jedan od sljedbenika Imama, a.s., prenosi da nikada nije vidio nekoga ko posjeduje savršene moralne vrline kao što ih je pokazivao Imam Rida, a.s.. Imam nikada nije bio grub u ophođenju s ljudima – bilo da su to njegovi prijatelji ili neprijatelji. Nije prekidao nekoga dok govori, niti bi odbijao učiniti uslugu ako je mogao.

Kad bi se našao u skupini, nije širio noge pred publikom; nikada nije pljunuo, prasnuo u smijeh niti nazvao saradnike i podređene pogrdnim imenima. Upravo su te visoke moralne vrline razlog zašto je Imam Rida, a.s., bio poznat kao ‘Zekijj’, čestiti.

2. Ljubav prema Kur’anu

U hadisu Sekalejn, Božiji Poslanik, s.a.v.a., je kazao da se Ehli-bejt, a.s., nikada neće odvojiti od Kur’ana. Ljubav koju je Imam Rida, a.s., gajio prema časnom Kur’anu potvrđuje da su riječi Poslanika, s.a.v.a., uvijek istinite.

Prema jednom od savremenika Imama Ride, a.s., kad god bi Imam govorio, sve njegove riječi, odgovori i primjeri bili su izvedeni iz Kur’ana. Bio je toliko povezan s njim da bi proučio cijeli Kur’an svaka tri dana.

Njegova posvećenost Kur’anu nije se oglašavala samo u njegovom proučavanju, nego i u dubokom promišljanju o ajetima. Kazivao je:

لَوْ أَرَدْتُ أَنْ أَخْتِمَهُ فِي أَقْرَبَ مِنْ ثَلَاثَةٍ تَخَتَّمْتُ وَ لَكِنِّي مَا مَرَرْتُ بِآيَةٍ قَطُّ إِلَّا فَكَّرْتُ فِيهَا وَ فِي أَيِّ شَيْءٍ أُنْزِلَتْ وَ فِي أَيِّ وَقْتٍ، فَلِذَلِكَ صِرْتُ أَخْتِمُ فِي كُلِّ ثَلَاثَةِ أَيَّامٍ

“Kad bih htio, mogao bih završiti (učenje Kur’ana) za manje od tri dana. Ali, nikada ne prođem pored ajeta a da ne razmislim o njemu, o tome u kom povodu je objavljen i u koje vrijeme. Zato završavam (učenje Kur’ana) svaka tri dana.”[1]

3. Etika dobročinstva

Jednom, za vrijeme hadža, imućan čovjek iz Horasana došao je Imamu Ridi,a.s., tražeći pomoć. Rekao je da mu treba novac da se vrati u domovinu i obećao da će ga vratiti kao sadaku u ime Imama.

Imam ga je posjeo pored sebe, sačekao da ostali gosti izađu iz sobe, pa mu je uručio dvije stotine dinara – tako da ga ovaj ne vidi. Kada su ga upitali za razlog, Imam, a.s., je kazao:

إِنَّمَا صَنَعْتُ ذَلِكَ مَخَافَةَ أَنْ أَرَى ذُلَّ السُّؤَالِ فِي وَجْهِهِ لِقَضَائِي حَاجَتَهُ. أَمَا سَمِعْتَ حَدِيثَ رَسُولِ اللَّهِ، صَلَّى اللَّهُ عَلَيْهِ وَ آلِهِ: اَلْمُسْتَتِرُ بِالْحَسَنَةِ تَعْدِلُ سَبْعِينَ حَجَّةً، وَ الْمُذِيعُ بِالسَّيِّئَةِ مَخْذُولٌ.

“Učinio sam to iz straha da na njegovom licu ne vidim poniženje zbog traženja, dok mu ispunjavam potrebu. Zar nisi čuo hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.a.: ‘Onaj koji krije dobro djelo ima nagradu kao za sedamdeset obavljenih hadževa, a onaj koji širi loše djelo je ponižen…’”[2]

4. Politička svijest

Kad nijedna od Memunovih spletki da ponizi i osramoti Imama, a.s., nije urodila plodom, ovaj abasijski vlastodržac je pokušao diplomatski nagovoriti Imama, a.s., da prihvati ulogu njegovog prijestolonasljednika. Međutim, Imam, a.s., je odbijao Memunovu ponudu, dok ga na kraju Memun, ne nalazeći drugi izlaz, nije ucijenio i zaprijetio mu.

Imam Rida, a.s., suočen s tim izborom, je pristao – ali je mudro postavio uvjet da se neće baviti državnim poslovima. Na taj je način onemogućio Memuna da ga koristi za političke ciljeve ili da okalja njegov ugled.

5. Dobrota prema slugama

Jednom, na putu za Horasan, kada je došlo vrijeme obroka, Imam, a.s., je zatražio da se hrana posluži cijelom njegovom karavanu. Kao što mu je bila navika, Imam Rida, a.s., je pozvao svoje sluge, svih boja kože, da mu se pridruže za sofrom.

Kad je jedan pratilac zatražio da se slugama pripreme odvojeni tanjiri, Imam, a.s., se naljutio i kazao mu:

مَهْ إِنَّ الرَّبَّ تَبَارَكَ وَ تَعَالَى وَاحِدٌ وَ الْأُمَّ وَاحِدَةٌ وَ الْأَبَ وَاحِدٌ وَ الْجَزَاءَ بِالْأَعْمَالِ

“Ušuti! Gospodar – neka je Uzvišen i Veličanstven – je Jedan, i majka je jedna, i otac je jedan, a nagrada je prema djelima.”[3]

[1]‘Ujūni ahbārir-Ridā, sv. 2, str. 180.

[2]El-Kāfī, sv. 4, str. 24.

[3]El-Kāfī, sv. 8, str. 230.