Imam Hadi, a.s.
Imam Ali Hadi, a.s., suočavao se s političkim ugnjetavanjem i nepravdom u svom vremenu. Ipak, ostao je postojan u svojoj odlučnosti i preokrenuo je okolnosti u svoju korist zahvaljujući svom znanju i mudrosti. Na dan njegovog šehadeta, upoznajmo i druge osobine koje je Imam Hadi, a.s., posjedovao, a koje možemo primijeniti u vlastitom životu.
Sticanje utjecaja putem znanja
Mutevekkil je gajio snažnu mržnju prema Imamu i koristio svaku priliku da ga ponizi i omalovaži. Bojao se i Imamove sve veće popularnosti, pa je Imama Alija Hadija prisilno doveo iz Jesriba u Samaru i ograničio njegov kontakt s narodom.
Međutim, Imam nije dozvolio da mu to bude slabost. Iskoristio je svoje najveće bogatstvo – znanje – kako bi stekao utjecaj na Mutevekkilovom dvoru. Kad god bi se halifa suočio s teškim vjerskim pitanjem, nije imao izbora nego da se obrati Imamu Hadiju za savjet. Zahvaljujući tom utjecaju, Imam je uspio ponovo oživjeti prakse koje je Mutevekkil bio zabranio, uključujući posjećivanje mezara Ehli-bejta i obavljanje zijareta.
Samostalnost i rad
Imam Ali Hadi bio je vrijedan čovjek koji je vlastitim rukama obrađivao svoju zemlju kako bi izdržavao porodicu. Nikada nije opterećivao druge poslovima koje je mogao sam obaviti.
Jednom prilikom, jedan ashab ga je zatekao kako radi na njivi, sav oznojen, pa ga upitao: “Žrtvovao bih se za tebe! Gdje su tvoji pomoćnici?“
Imam mu je odgovorio:
„Onaj ko je bio bolji od mene i moga oca radio je na svojoj njivi krampom.“
Kada je ashab upitao na koga misli, Imam je rekao: „Poslanik Muhammed, Ali ibn Ebi Talib i svi moji očevi radili su vlastitim rukama.“
Poštivanje znanja
Imam Hadi je ukazivao čast i poštovanje ljudima znanja i razuma, bez obzira na njihov društveni položaj. Uvijek ih je rado primao na svojim skupovima i davao prednost učenima nad drugima.
Jednom je jedan učenjak koji nije bio Hašimija, a koji je nedavno pobijedio neprijatelja Ehli-bejta u raspravi, prisustvovao Imamovom skupu. Imam mu je ukazao veliko poštovanje, što je zasmetalo prisutnim Alavidima i Abasidima. Zamjerili su Imamu što mu daje prednost nad potomcima Benu Hašima.
Kao odgovor, Imam Ali Hadi im je citirao ajete iz Kur’ana koji daju prednost znanju nad neznanjem, jasno poručivši da su iman i znanje vrjedniji od porijekla.
Briga za sljedbenike Ehli-bejta, a.s.
Abasidsko doba bilo je finansijski vrlo teško za sljedbenike Ehli-bejta, a.s. U takvim vremenima, kada bi sljedbenici Ehli-bejta, a.s., tražili pomoć, Imam, a.s., bi ih tješio, otplaćivao njihove dugove vlastitim novcem ili se za njih molio Allahu.
Jednom prilikom, dok je Imam boravio u selu blizu Samare, došao mu je jedan beduin i rekao:
“O sine Allahovog Poslanika, ja sam od beduina iz Kufe koji vjeruju u velajet tvog djeda Alija ibn Ebi Taliba. Opterećen sam velikim dugom i nemam kome da se obratim osim tebi.“
Nažalost, Imam tada nije imao novca. Zato je na jednom papiru napisao da je on dužan tom čovjeku određeni iznos i zamolio ga da dođe u Samaru i zatraži svoj dug.
Beduin je to učinio i, pred svima na skupu, zatražio da mu Imam isplati dug. Neki državni službenici koji su bili prisutni o tome su obavijestili Mutevekkila.
Halifa je tada poslao trideset hiljada dirhema Imamu Hadiju, a.s., a Imam ih je predao beduinu i rekao:
„Uzmi ovaj novac, vrati dug i ostatak potroši na svoju porodicu.“
