NaslovnicaZijaretiKufaKufa - Zejdova Džamija

Kufa – Zejdova Džamija

Ova džamija je jedna od istaknutih i poznatih džamija u Kufi i pripisuje se Zejdu ibn Sūhānu koji se smatrao jednim od velikih ashaba Vođe pravovjernih, Imama Alija, a.s., i jednom od dobrih i pobožnih osoba svoga vremena. Poginuo je u Bici kod deve, rame uz rame  Imama Alija, a.s. Dova koja se pominje dolje, je dova koju je on učio redovno na noćnom namazu.

Kada dođeš u ovu džamiju obavi dva rekata pohvalnog namaza, te nakon selama podigni ruke i prouči sljedeću dovu:

إِلٰهِی قَدْ مَدَّ إِلَيْكَ الْخَاطِئُ الْمُذْنِبُ يَدَيْهِ بِحُسْنِ ظَنِّهِ بِكَ

Ilāhī kad medde ilejkel hāti’ul muznibu jedejhi bi husni zannihi bik.

Bože moj! Ovaj prijestupnik i grješnik je ruke svoje pružio Tebi zbog lijepa mišljenja o Tebi.

إِلٰهِی قَدْ جَلَسَ الْمُسِیءُ بَيْنَ يَدَيْكَ مُقِرًّا لَكَ بِسُوءِ عَمَلِهِ

Ilāhī kad dželeseč musī’u bejne jedejke mukirren leke bi sū’i ‘amelih

Bože moj! Ovaj zlotvor je sjeo pred Tobom priznajući svoja loša djela

وَ رَاجِيًا مِنْكَ الصَّفْحَ عَنْ زَلَلِهِ

ve rādžijen minkes-safha ‘an zelelih.

nadajući se oprostu od Tebe za pogreške svoje.

إِلٰهِی قَدْ رَفَعَ إِلَيْكَ الظَّالِمُ كَفَّيْهِ رَاجِيًا لِمَا لَدَيْكَ فَلَا تُخَيِّبْهُ بِرَحْمَتِكَ مِنْ فَضْلِكَ

Ilāhī kad refe‘a ilejkez-zālimu keffejhi rādžijen limā ledejke fe lā tuhajjibhu bi rahmetike min fadlik

Bože moj! Ovaj nepravednik je digao svoje ruke nadajući se onom što je kod Tebe,  pa ga nemoj razočarati svojom samilošću od milosti Tvoje.

إِلٰهِی قَدْ جَثَا الْعَائِدُ إِلَى الْمَعَاصِی بَيْنَ يَدَيْكَ خَائِفًا مِنْ يَوْمٍ تَجْثُو فِيهِ الْخَلَائِقُ بَيْنَ يَدَيْكَ

Ilāhī kad džesel ‘ā’idu ilel me‘āsī bejne jedejke hā’ifen min jevmi tedžsū fīhil halā’iku bejne jedejk.

Bože moj! Onaj koji iznova griješi kleknuo je pred Tobom strahujući od dana kada će sva stvorenja pred Tobom klečati.

إِلٰهِی جَاءَكَ الْعَبْدُ الْخَاطِئُ فَزِعًا مُشْفِقًا

Ilāhī kad džā’ekel ‘abdul hāti’u fezi‘an mušfikā

Bože moj! Došao ti je rob prijestupnik uplašen i jadan

وَ رَفَعَ إِلَيْكَ طَرْفَهُ حَذِرًا رَاجِيًا

ve refe‘a ilejke tarfehu haziren rādžijā

upućujući Ti skriven pogled s oprezom i nadom

وَ فَاضَتْ عَبْرَتُهُ مُسْتَغْفِرًا نَادِمًا

ve fādat ‘abretuhu mustagfiren nādimā.

a njegov izraz lica preplavio je traženje oprosta i žaljenje.

وَ عِزَّتِكَ وَ جَلَالِكَ

Ve ‘izzetike ve dželālik

Tako mi Tvoga ugleda i veličanstvenosti

مَا أَرَدْتُ بِمَعْصِيَتِی مُخَالَفَتَكَ

mā redtu bi ma‘sijetī muhālefetek

nisam grijehom htio da da Ti se suprotstavim

وَ مَا عَصَيْتُكَ إِذْ عَصَيْتُكَ

ve mā ‘asajtuke iz ‘asajtuk

niti sam htio protivititi se, kada sam Ti se usprotivio

وَ أَنَا بِكَ جَاهِلٌ

ve ene bike džāhil

zanemarujući Te

وَ لَا لِعُقُوبَتِكَ مُتَعَرِّضٌ

ve lā li ‘ukūbetike mute‘arrid

niti da prigovorim kazni Tvojoj

وَ لَا لِنَظَرِكَ مُسْتَخِفٌّ

ve lā li nezarike mustehiff.

niti da olahko uzmem pogled Tvoj.

وَ لٰكِنْ سَوَّلَتْ لِی نَفْسِی

ve lākin sevvelet lī nefsī

Međutim, duša me obmanu

وَ أَعَانَتْنِی عَلَىٰ ذٰلِكَ شِقْوَتِی

ve e‘ānetnī ‘alā zālike šikvetī

i u pomoć mi priteče na tu nesreću moju

وَ غَرَّنِی سِتْرُكَ الْمُرْخَىٰ عَلَیَّ

ve garrenī sitrukel murhā ‘alejj.

i zaslijepi me Tvoje očuvanje obraza moga.

فَمِنَ الْآنَ مِنْ عَذَابِكَ مَنْ يَسْتَنْقِذُنِی؟

fe minel āne min ‘azābike men jestenkizunī?

Pa ko će me sada spasiti od kazne Tvoje?

وَ بِحَبْلِ مَنْ أَعْتَصِمُ إِنْ قَطَعْتَ حَبْلَكَ عَنِّی؟

ve behabli men a‘tesimu in kata‘te hableke ‘annī?

I za čije uže da se uzmem ako Svoje od mene odsiječeš?

فَيَا سَوْأَتَاهُ غَدًا مِنَ الْوُقُوفِ بَيْنَ يَدَيْكَ

Fe jāsev’etāhu gaden minel vukūfi bejne jedejk

O, žalosti! Kada se sutra bude stajalo pred Tobom

إِذَا قِيلَ لِلْمُخِفِّينَ جُوزُوا

izā kīle lil muhiffīne džūzū

kada se onima sa lahkim teretom grijeha kaže: ‘Prođite (u Džennet!)’

وَ لِلْمُثْقِلِينَ حُطُّوا

ve lil muskilīne huttū

a onima sa teškim teretom grijeha kaže: ‘Spustite ih (u Vatru)!’

أَ فَمَعَ الْمُخِفِّينَ أَجُوزُ أَمْ مَعَ الْمُثْقِلِينَ أَحُطُّ؟

E fe me‘al muhiffīn edžūzu em me‘al muskilīne ehutt?

Hoću li proći sa onima sa lašim teretom grijeha ili ću biti spušten sa onima sa težim teretom grijeha?

وَيْلِی كُلَّمَا كَبُرَ سِنِّی كَثُرَتْ ذُنُوبِی!

Vejlī kullemā kebure sinnī kesuret zunūbī!

Propasti li moje!  Što sam stariji moji grijesi su veći!

وَيْلِی كُلَّمَا طَالَ عُمْرِی كَثُرَتْ مَعَاصِیَّ!

Vejlī kullemā tāle ‘umrī kesuret me‘āsijj!

Propasti li moje! Što mi je život duži neposlušnost mi je veća!

فَكَمْ أَتُوبُ؟

Fe kem etūb?

Pa koliko puta da se pokajem?

وَ كَمْ أَعُودُ ؟

Ve kem e‘ūd?

I koliko puta da se vratim?

أَمَا آنَ لِی أَنْ أَسْتَحْيِیَ مِنْ رَبِّی؟

Emā āne lī en estahjije min rabbī?

Zar nije vrijeme da se od Gospodara svoga zastidim?

اَللّٰهُمَ فَبِحَقِّ مُحَمَّدٍ وَ آلِ مُحَمَّدٍ

Allāhumme fe bi hakki Muhammedin ve āli Muhammed

Allahu moj! Tako ti prava Muhameda i porodice Muhammedove

اِغْفِرْ لِی وَ ارْحَمْنِی

igfir lī ve-rhamnī!

oprosti mi i smiluj mi se!

يَا أَرْحَمَ الرَّاحِمِينَ وَ خَيْرَ الْغَافِرِينَ.

Jā erhamer-rāhimīn ve hajrel gāfirīn.

O, Najmilostiviji od milosnih i Najbolji od oprostitelja!

Potom nastoj da zaplačeš i pani na sedždu kazujući:

اِرْحَمْ مَنْ أَسَاءَ وَ اقْتَرَفَ وَ اسْتَكَانَ وَ اعْتَرَفَ.

Irham men esā’e vakterefe vestekāne va‘teref.

Smiluj se onome koji je zgriješio, počinio grijeh, te se pokorava i priznaje!

Potom stavi desni obraz na tlo kazujući:

إِنْ كُنْتُ بِئْسَ الْعَبْدُ فَأَنْتَ نِعْمَ الرَّبُّ.

In kuntu bi’sel ‘abd fe ente ni‘mer-rabb.

Ako sam ja loš rob, Ti si najbolji Gospodar.

Potom stavi lijevi obraz na tlo kazujući:

عَظُمَ الذَّنْبُ مِنْ عَبْدِكَ فَلْيَحْسُنِ الْعَفْوُ مِنْ عِنْدِكَ يَا كَرِيمُ.

‘Azumez-zenbu min ‘abdike fel jahsunil ‘afvu min ‘indike jā kerīm.

Grijeh tvog roba je veliki, pa kako je lijep oprost od Tebe. O, Plemeniti!

I na kraju se vrati u stanje sedžde, ponavljajući stotinu puta:

اَلْعَفْوَ

El-‘Afv!

Oprost!

Prethodni članak
Naredni članak
Povezani članci

Džamija Sehla

Mejsem Tamar

Najnovije

Lista kategorija / tagova