Predgovor

Mirādžijja znači pjesma o Muhammed Pejgamberovom, alejhisselam, putovanju na nebo i viši svijet u noći zvanoj “Lejletul-Miradž”, 27. večer redžeba blizu godinu i pol dana prije Hidžreta. Ta večer smatra se blagoslovnom – mubarek večer. Ona se proslavlja širom muslimanskog svijeta, a za jugoslovenske muslimane slovi i kao “Dan Vakifa” jer je u njemu čast Gazi Husrevbeg potpisao svoju znamenitu Vakufnamu koja je postala kičma Šeher Sarajeva.
Sinovi našeg naroda Alauddin Ali Sabit iz Užica i Mehmed Rešid iz Sarajeva ostavili su nam svoje miradžije na turskom jeziku, sa fantastično lijepim opisima neba i nebeskih tijela. Naši poznati profesori i priznati učenjaci Hadži Mehmed ef. Handžić i Dr. Šaćir Sikirić preveli su i objavili te Miradžijje. Sabitovu Handžić 1940. godine, s Rešidovu Sikirić 1958. godine. Dio zasluge za ove prijevode pripada i Hadži Mujagi Merhemiću, kao to i oni navode.
Ova pak Miradžija je skraćeni Miradž iz tesavvufske poeme “Risalei Miratuš-Šuun fi Mes’eleti Vahdetil-Vudžud” (Ogledalo pojava stvari u pitanju Božjeg jedinstva) od turskog učenjaka Mustafa Fevzije Ibni Numana, štampane u Carigradu 1902. godine. Tekst sam skratio, zbog izvjesnih okolnosti, ali sam vodio računa i pazio da logička cjelina ostane sačuvana. Ovog sadržaja iz Miradža manje su se doticali Sabit i Rešid, pa može služiti kao kompletiranje obrade Miradža na srpskohrvatskom jeziku. I prijevod je u jedanaestercu kao i original, pa se može učiti na vjerskim skupovima.
Ova Miradžijja nek bude uspomena na moje roditelje, oca Smaila, aščijskog majstora (1925.) i majku Šemsu (1965.) čiji je otac Avdaga Užičanin (1911.) bio izbjegličko siroče Avdo Biserović iz Užica, gdje se je rodila Sabitova Miradžijja.

Izvor: znaci.ba

Miradžija

I dio

Muhaddisi o Miradžu kazuju
i ovako od ravija pričaju.

Prije Hidžre na godinu i više,
Pejgamberov sretni Miradž bijaše.

Po jaciji jedne noći Muhammed,
u Božiju Ćabu upro je pogled.

Tog vremena dušmani ga vrijeđaju
i pakosti svakojake činjahu.

Tužna srca i žalostan bijaše
u samoći pokraj Ćabe sjeđaše.

Srcem dušom o Allahu mislio
svoje misli Allahu izložio.

Nije bio zabavljen dunjalukom
ni žudio za svojim rahatlukom.

Proklinjao nije ni din-dušmane
što su oni napadali mumine.

U srcu mu samo Allah bijaše
o Svemoćnom samo on razmišljaše.

On ovako zanesen o Allahu
kada stiže Džibril Resulullahu.

Nazva selam Džebrail Muhammedu
pa mu onda reče ovu besjedu.

Selam tebi donio sam od Boga
i na Miradž poziv noćas kod Njega.

Sedam nebesa i džennet proći ćeš,
Arš i Sidru, Levh i Kalem vidjet ćeš.

Mnoge tajne tebi će se otkriti
ti ćeš noćas sa Allahom zboriti.

Haljine, tadž, pās, ogrtač, uzmi ti
i džennetski burak ti ćeš jahati.

Za tren oka do u Kudus stigoše
u putu ih meleki pozdravljaše.

U Kudusu srećan doček bijaše
pejgamberske duše ih dočekaše.

Meleki u safovima stajahu
i Resulu počast iskazivahu.

Sa buraka čim je Muhammed sjahao
u visine burak je odletio.

II dio

Sad meleki Muhammeda primiše
u Mesdžidi-Aksa ga uvedoše.

Muhammeda u Mihrab dovedoše
Pejgamberske duše se poredaše.

Jedan melek tad prouči ikamet
Muhammedu svi priznaše imamet

Dva rekata namaza su klanjali
sa namazom dragog Boga slavili.

Pejgamberi kad su namaz svršili
s Muhammedom svi su se veselili.

Jedan melek dvije čaše donese
Muhammedu da popije podnese.

Čašu mlijeka Pejgamber je popio
drugu čašu sa šerbetom odbio.

Završi se pejgamberski sastanak
I u Aksa-mesdžidu bi rastanak.

Džebrail ga iz Mesdžida izvede
i do jednih basamaka dovede.

Miradž-ljestve od Nur-svjetla su bile
u nebeske visine su dosegle.

Nur-Muhammed na Nur-svjetlo stao je
od tog svjetla čitav svemir sjao je.

Nuri ljestve mumini će vidjeti
kad Azrail po dušu im doleti.

Stoga braćo vi Allaha vjerujte
pa se onda Azraila ne bojte.

Za tren oka prvom nebu prispješe
nebeska im se vrata otvoriše.

Adem Pejgambera tu zatekoše Adem
i Muhammed tu se sastaše.

Adem reče: Dobri sine, merhaba
O Mustafa, o Mudžteba, merhaba.

Meleki su njeg odatle podigli
i u drugo nebo su ga uzdigli.

Jahja Pejgamber ga tude dočeka
i sa njime vrlo mnogo meleka.

Isa Pejgambera oni nađoše
dva se brata jedan s drugim sastaše.

Muhammed i Isa tu se zdraviše
te se Sunce i Mjesec zagrliše.

Kad se Isa s Muhammedom oprosti
naš Pejgamber trećem nebu uzleti.

Jusuf pejgamber ga tude dočeka
i uz njega vrlo mnogo meleka.

Na četvrto nebo kad su stigli
Idris pejgambera tu su zatekli.

Petom nebu kada oni stigoše
Harun pejgambera tude oni vidješe.

Kad na šesto nebo se uzdigoše
s Musa Pejgamberom tu se sastaše.

Kada Musa ugleda Muhammeda
veselju ne bješe kraja nikada.

Dobro doš’o, dragi brate, merhaba
sretan Miradž nek je tebi, merhaba.

Tvoj je Miradž i naša čast Mustafa
Ti si sviju svjetova car, Mustafa.

Vremenom si ti posljednji Pejgamber
Miradžom si ti najveći pejgamber.

Kad se vratiš s Miradža, molim te
ovdje meni ti opet svrati, brate.

Muhammed se od Musa’a rastavi
i u sedmo nebo svoj put nastavi,

I na sedmo nebo kad se uspeše
Ibrahim pejgambera zatekoše.

Ibrahim je bio vrlo radostan
i na sina Muhammeda ponosan.

Dobro doš’o, sine dobri, merhaba
dugo želih da te vidim, Mudžteba.

Hamdu-lillah kad te vidjeh, Mustafa
tvoj dolazak čeka Ashabi-Safa.

Svi meleki čekaju te skrušeno
sve stvoreno tebi je podloženo.

Stanovnike neba vidje Muhammed
i njihove poslove i ibadet.

Svak je vjerno svoju dužnost vršio
i Allahu ibadete činio.

Na nebesima stvorova štogod bješe
u ibadet-poslu svako bijaše.

Zanesen u ašku neko za Bogom
neko zikir čini Božjim Imenom.

Jedni uče: La ilahe illallah
drugi uče: Ja Allah, Subhanallah.

Jedni uče: Bismillahi, Bismillah
drugi opet uče: Elhamdu lillah.

Neko ruku, neko sedždu činjaše
neko stojeć’ Allahu se moljaše.

Neko tekbir, neko tesbih činjaše
Rabbena lekel-hamd, neko klicaše.

Dugo nam je nabrajati molitve
namaz klanjat, to je kruna molitve.

Svak nek se Bogu moli i klanja
jer Njemu se sve stvoreno priklanja.

Kad Muhammed sve je ovo vidio
i od sedmog neba se odvojio.

III dio

Sad Muhammed sedmo nebo ostavi
do Sidretul-Munteha put nastavi.

Bejtul-mamuru Džibril ga dovede
veliki mu doček tude prirede.

Bejtul-mamur to je Ćaba meleka
tavaf čine, slave Boga-Halika.

Bejtul-mamur zijaret su činili
i vanredne stvari tu su vidjeli.

Viši svijet, druga vrsta meleka
drugi život i čudesa velika.

Muhammed je i tu bio pogošćen
mlijekom, medom i šerbetom počašćen.

Mlijeko popi, novu snagu osjeti
s Džebrailom kroz džennete proleti.

Levhi-Mahfuz, knjigu Sudbu, vidje on
i Sudbine pero-Kalem, vidje on.

Kad su to sve posjetili,
vidjeli do Sidretul-Munteha su stignuli.

Dovde Džibril bi vodič Muhammedu
ovdje stade i reče mu besjedu.

Odavde nisam ja dalje tvoj vodič
jer ni dlaku ja ne smijem Sidru prić.

Iza Sidre šta se krije vidjet ćeš
što vidio niko nije, vidjet ćeš.

Bezmi-Huzur sretan nek ti je noćas
u Miradžu tvom ummetu bit će spas.

Sa čuđenjem Pejgamber upita ga
zar ćeš ovdje ostavit me samoga.

Tuđin-garib ništa ne znam ovdje ja
hajd zajedno da idemo volim ja.

Džebrail mu odgovara: O Habib
nemoj mislit da si ovdje ti garib.

Radi tebe sve je ovo stvoreno
sve što vidiš, tebi je pokoreno.

Zapovjed je da te ovdje ostavim
ne zovi me, idi dalje, ja molim.

Pejgamber mu reče, o Džibrilija
ja ne želim da ti budeš asija.

Kad je tebi emer, ovdje ostanak
meni vodič neka sada bude ašk.

Uvijek sam ja Allaha volio
i da budem Njemu blizu želio.

Kad Muhammed ove riječi iskaza
Džibril mu se u svom liku pokaza.

Pejgamber se sada malo zaplaši
jer ga pravi lik Džibrila zastraši.

Sve što vidje zauzeo Džebrail
desno, lijevo, gore, dolje, Džebrail.

Ovakvog ga još jedanput vidio
Objavu kad mu je prvu donio.

Obično je Džebrailova slika
lik jednoga lijepoga čovjeka.

U tom času jedan glas je on čuo
ko da ga je Ebu Bekir zovnuo.

Allahu Ekber riječi to bjehu
Pejgamberu mir i snagu davahu.

Prede Sidru i ugleda meleka
glasa ko u Ebu Bekir Siddika.

Ovaj melek dočeka ga radostan
i posadi u prijesto prekrasan.

Iza Sidre sve u svjetlu blistalo
Muhammedu sve “Merhaba” klicalo.

Stupi Refref pred njeg i selam dade
Pejgambera on od Sidre povede.

Na granici svojoj Refref ostade
Muhammedu poštovanje odade.

Ja ne smijem dalje ići, o Resul
tebi Miradž nek je sretan i kabul.

IV dio

Aršu s aškom pode Muhammed-Emin
iza Sidre prođe Fahrul-Alemin.

Što je čuo i vidio on tamo
našem umu shvatiti je golemo.

Veličajnost, krasote, bezprimjernost
Kudret, Kuvvet, Azamet i Svemoćnost.

Bez šest strana, neba, Zemlje sfera je
bez glasa, bez šuma, zvuka govor je.

Nur-Muhammed utopljen u Nuri-Arš
u tom času ugled'o je Hakki-Arš.

Od veselja uskliknu: Et-Tehijjat
lillahi ves-salavat vet-tajjibat.

Muhammed je od Allaha čuo glas
haša, nije glas u Boga ko u nas.

Es-selam alejke ejjuhen-nebijj
prikuči se-Udnu minni, ja-Velijj.

Tebe noćas pozvao sam Sebi Ja
tvoje ime sa Svojim upisah Ja.

Cijelome ljudstvo ti si rahmet Moj
ko slijedi tebe, on će biti i Moj.

Štogod želiš ono ću ti poklonit
nijednu ti želju neću Ja odbit.

Pejgamber se dragom Bogu pokloni
i zamoli: “Moj ummet mi pokloni”.

Gr’jehe rade, naredbe ne poštuju
ali opet, oni Tebe vjeruju.

Još Te molim da ibadet ummeta
poput melekskog bude ibadeta.

Muhammedu od Allaha dode glas
poklanjam ti što si želio noćas.

Prvi poklon je za ummet tebi dat
za grešnike možeš činit šefa’at.

Drugi poklon za tvoj ummet neka je
dnevno klanjat pedest namaza je.

Treći poklon od Mene je za ummet
āmener-resūlu bit će im ajet.

Muhammed se dragom Bogu pokloni
što ummetu ta tri dara pokloni.

Rahmeten lil-‘ālemīne erselnāk
fe lev lāke lemā halektul eflāk.

Kao milost svjetovima poslah te
da si uzrok stvaranju odabrah te.

Idi, zovi ljude u Dini-islam
reče Allah Muhammedu, ves-selam.

V dio

Muhammed se do Refrefa vratio
I s Refrefom do Džibrila spustio.

Sa Džibrilom nebu šestom spusti se
tude s Musa pejgamberom nađe se.

Reče Musa, Muhammede, brat si mi
na Miradžu šta je bilo kaži mi.

O Miradžu Muhammed mu sve kaza
Musa reče: “Mnogo ti je namaza”.
Moli Boga za smanjenje namaza
jer pedeset golema je obveza.

Sedždu Bogu Pejgamber je činio
i smanjenje namaza je molio.

Allah smanji namaz s pedeset na pet
a sevaba osta opet pedeset.

Od Musa’a sad su se oprostili
i u Mesdžidul-Aksa se spustili.

Brzi burak tude ih je čekao
I u Mesdžidul-Haram ih vratio.

Oko Ćabe tavaf su učinili
pa se Džibril i Muhammed rastali.

Prije neg’ se tračak zore javio
Pejgamber se kući svojoj vratio.

Ranim jutrom Muhamed naš Pejgamber
kaza o Miradžu svojima haber.

Ashabi su bili vrlo veseli
i Miradž mu svi redom čestitali.

Ovako se o Miradžu kazuje
u ćitabu od Mustafa Fevzije!!!

Ko vjeruje da je Allah Svemoguć
vjerovat će za Miradž da je moguć.

Jedan Allah poslanik Mu Muhammed
vjeruj, bit ćeš ti Ummeti-Muhammed.

Muslimansko ime nadij djetetu
naredio Pejgamber je Ummetu.

Muslimanski živi u svojoj kući
i Ilmihal svoju djecu nauči.

Dragi Bože Ti očuvaj naš islam
i u srcima ojačaj nam iman.

Kad Azrail našu dušu zatraži
Miradž ljestve Ti nam Bože pokaži.

Riječima: Lā ilāhe illallāh
zatvori nam usta, moli Fejzulah.

Autor: Mustafa Fevzi ibn Numan
Prijevod s turskog: Fejzulah Hadžibajrić

---

[1] Nazovite selam i donosite salavat na Jasnu Svjetlost (Poslanika), veličajte cijelu njegovu porodicu i ashabe sve.

[2] Nazovite selam i donosite salavat na Jasnu Svjetlost (Poslanika), veličajte cijelu njegovu porodicu i ashabe sve.

[3] Nazovite selam i donosite salavat na Jasnu Svjetlost (Poslanika), veličajte cijelu njegovu porodicu i ashabe sve.

[4] Nazovite selam i donosite salavat na Jasnu Svjetlost (Poslanika), veličajte cijelu njegovu porodicu i ashabe sve.

[5] Nazovite selam i donosite salavat na Jasnu Svjetlost (Poslanika), veličajte cijelu njegovu porodicu i ashabe sve.